Lažne vijesti i tehnologija koja se koriste u njihovoj proizvodnji grabe naprijed, dovodeći u pitanje znanstveno utemeljene činjenice i odgovorno informiranje u javnom interesu. Organizacija Gong, članica GOOD inicijative, razvija s partnerskim organizacijama te stručnjakinjama i stručnjacima program neformalne edukacije za medijsku pismenost. Program se bavi se i onim dimenzijama medijske pismenosti o kojima se danas u EU i širom svijeta možda najviše govori – provjeravanjem činjenica i prepoznavanjem lažnih vijesti.
Fact-checking (hrv. ‘provjeravanje činjenica’) je postupak provjere točnosti, odnosno činjenične utemeljenosti izrečenih tvrdnji i iznesenih podataka koji se pojavljuju u javnom prostoru, najčešće posredstvom različitih medija. Iako se radi o temeljnoj dužnosti savjesnih novinarki i novinara i nečemu što bi trebalo biti obaveznim načelom rada svake medijske redakcije, potreba da se definira metodologiju fact-checkinga, a takvim postupcima posvete cijeli odjeli medijskih kuća (kao što je Fact Checker Washington Posta), pa i cijele medijske platforme (kao što je u Hrvatskoj Faktograf.hr) proizašla je iz količine informacija u opticaju u javnom prostoru, koja je danas nemjerljiva s bilo kojom ranijom erom ljudske povijesti.
Naime, informatizacija, rasprostranjenost mogućnosti pristupa Internetu na veći broj uređaja nego ikada prije i „pametni“ softver za dizajn internetskih stranica i grafičko uređenje učinili su stvaranje privida autentičnog medijskog sadržaja lakšim i jeftinijim nego ikad. Kreatori informacija u javnom prostoru tako više nisu samo novinske redakcije, već sadržaj može stvarati svatko tko je dovoljno informatički pismen. Ovaj potencijal nije ostao neiskorišten i pojavile su se – uz brojne neovisne medije posvećene bavljenju temama koje „veliki“ komercijalni mediji zaobilaze – i medijske platforme posvećene širenju dezinformacija, parcijalnih informacija i političke propagande koja se lažno predstavlja kao vjerodostojno informiranje javnosti – svih pojava koje danas sve češće susrećemo pod suvremenim nazivom fake news, ‘lažne vijesti’. Europska komisija je u travnju 2018. definirala fake news kao “provjerljivo lažne ili zavaravajuće informacije koje se stvaraju, iznose i šire radi ekonomske koristi ili namjernog obmanjivanja javnosti te koje mogu prouzročiti javnu štetu”.
Propaganda nije nešto novo – u politici od pamtivijeka postoje akteri koji posežu za djelomičnim istinama, iskrivljavanjima i drugim oblicima manipulacije da bi pridobili pristaše. Zato je provjera tvrdnji koje iznose političari posebno važna, a angažirana demokratska javnost i slobodni i neovisni mediji su važan štit od političkih manipulacija, neovisno o medijima iz kojih one dolaze. Sjetimo se samo s kojom se lakoćom u javnosti zaboravljaju i opraštaju raniji „grijesi“, koruptivno ponašanje i afere političara, a oni ponovno dobivaju glasove i ponovno bivaju izabrani na dužnosti. Mediji su važni da bi se očuvala odgovornost političara prema javnosti.
Zašto je provjeravanje činjenica postalo vlastiti oblik novinarstva? Više je razloga, ali glavni je taj što uspješne dezinformacije – one u koje povjeruje velik broj ljudi, ili pak one u koje povjeruju političari koji temeljem njih donose odluke – nalikuju informacijama kojima se može vjerovati i njima se potrebno sustavno javno baviti. Da stvar bude gora, takve dezinformacije često djelomično i jesu istinite, barem u onoj mjeri u kojoj je to potrebno da bi djelovale uvjerljivo na prvi pogled. Usto, društvene mreže predstavljaju najotvoreniji dosad poznat kanal za širenje sadržaja – dezinformacija koju netko namjerava plasirati lakše će dospjeti do velikog broja ljudi putem društvenih mreža uz relativno malo financijsko zaleđe nego bi bio slučaj da taj isti tvorac dezinformacije nastoji etablirati vlastiti medij i okupljati medijsku publiku kao što su to tradicionalni mediji morali činiti. Utoliko postoji još jedan način prepoznavanja medija koji imaju pretpostavke za isporuku autentičnog sadržaja – ti mediji posjeduju stvarne redakcije i uredništva, navedena u tzv. impresumu.
Upravo zato što se tek pojavljuju na medijskoj sceni a žele utjecati na javno mnijenje, svakom izvoru lažnih vijesti dobro dođe tehnološka podrška u ostvarivanju dosega. Kako bi neka lažna vijest zadobila vidljivost, često joj pomaže i doseg i vidljivost koji joj daju lažni korisnici koji se oko nje angažiraju – tzv. botovi. Tu je i mogućnost financijskog podupiranja dosega objava (na društvenim mrežama, ovo se obično naziva boost. Napokon, u prilog im ide i činjenica da, čak i kada netko krene ispravljati netočnu informaciju plasiranu u javnost, šteta je uglavnom već počinjena, a ispravak ili demanti teško da može dosegnuti istu vidljivost kao ona prva, bombastična vijest, već samim time što nije u tolikoj mjerio šokantna i upečatljiva.
No, niti jedan „vanjski“ znak nije dovoljan za nedvosmisleni zaključak radi li se u nekom slučaju o mediju kojem se može vjerovati ili ne – puno toga ostaje na navikama publike i njezinoj spremnosti da provjerava informacije koje prima putem medija i društvenih mreža. Provjeravanje iste vijesti u nekoliko vjerodostojnih izvora je dobar način za povezivanje „komadića slagalice“ u cjelovitu sliku o vjerodostojnosti neke medijski posredovane informacije. Poveznice na izvore, tražilice i korektno navođenje izvora informacija mogu biti vrlo korisni za ulaženje u trag izvorima i samostalno istraživanje.
Napokon, ne treba podcijeniti niti mogućnost falsificiranja ili manipuliranja sadržajem kako bi on prikazivao neistinite događaje ili njihove aktere. Ovakve mogućnosti postaju sve dostupnije i stvarnije s napretkom tehnologije koja omogućava sve savršeniju fabrikaciju audio i video materijala. Ovakvi sintetizirani video-sadržaji, koji postaju poznati pod nadimkom deepfake, dodaju novu dimenziju realističnosti lažnim materijalima i vjerojatno će tek pokazati mogućnost svojeg utjecaja na vjerodostojnost izvještavanja.
Platforme koje su dio međunarodne fact-checking mreže Poynter Instituta pridržavaju se niza načela provjeravanja činjenica, a koja nastoje kontinuirano implementirati u svojem radu. Ova ih načela obvezuju na:
– nepristranu provjeru činjenica,
– ispravljanje vlastitih pogrešaka,
– transparentnost izvora korištenih za provjeru činjenica,
– transparentnost korištene metodologije,
– transparentnost vlastitog financiranja.
Više o provjeravanju činjenica, lažnim vijestima i drugim temama koje pune medijske stupce možete saznati iz publikacije Čitajmo između redaka.
