Obrazovna zviždaljka

Odgovornost pojedinih političara te dijela javnosti za odobravanje, podršku, banaliziranje ili ignoriranje problema nasilja u društvu izostaje već godinama.  Uz to nedostaje sustavnog i koordiniranog rada na smanjenju socio-ekonomskih nejednakosti i društvenih nepravdi te na stvaranju preduvjeta za stjecanje građanskih kompetencija i obrazovanja za kritičko mišljenje, kako bi se suzbila radikalizacija i nasilje.

Na rastući demokratski deficit mladih i neuvažavanje različitosti među mladima GOOD inicijativa upozoravala je još 2011. i 2015. godine predstavljajući rezultate istraživanja građanske (ne)pismenosti maturanata koja smo provodili u suradnji sa širokim krugom znanstvenika_ca. 

Već tada je istraživanje pokazalo kako je neznanje i zbunjenost mladih u Hrvatskoj plodno tlo za manipulacije, jer neujednačeno prihvaćaju vrijednosti liberalne demokracije, a mnogi zastupaju autoritarizam i nacionalizam. Učestalim su se pokazali i nedemokratski stavovi kao što su isključivost prema određenim seksualnim i etničkim skupinama te nedostatak povjerenja u političke stranke, parlament, vladu i institucije. Istraživanja su pokazala da se mladi sve više radikaliziraju i udaljavaju od ideja i praksi društvene solidarnosti i participacije, a sve više se vode isključivo vlastitim interesima i eventualno interesima svojih obitelji.

U 2020. godini mladi su na pitanje kako vide radikalnost i dominantne društvene vrijednosti, odgovorili da građane i mlade karakterizira apatija, neinformiranost, podložnost manipulaciji, izostanak solidarnosti te izostanak kompetencija za participaciju. Naveli su kako se osjećaju okovanima u sustavu i kao da nema mogućnosti da se išta mijenja. U tom smislu, mladi ljudi pokazuju nemoć te iskazuju da ne znaju kako doprinijeti pozitivnim promjenama pa se povlače i distanciraju od društva ili traže bolju budućnost izvan Hrvatske.

U okruženju koje ne osigurava mladima adekvatna znanja niti prilike za uključivanje i uvažavanje različitosti, a zbunjuje ih opravdavanjem nasilja i zločina vjerskom i nacionalnom pripadnosti žrtava,  trebamo se brinuti koliko ovakvo okruženje mlade čini podložnima manipulacijama i radikalizaciji te je li to prepreka njihovom budućem sudjelovanju u konstruktivnom rješavanju društvenih problema.

Stavove i ponašanja mladih, GOOD inicijativa vidjela je tada, a vidi i sada kao ogledalo društva, poruka koje im ono šalje i prilika koje im (ne) otvara. Upozorili smo da se nitko ne rađa kao tolerantan ili netolerantan, kao radikaliziran ili miroljubljiv i solidaran, nego ga obitelj i društvo odgajaju. 

Da demokratski deficit nije rezerviran samo za mlađu populaciju u Hrvatskoj, pokazali su rezultati Istraživanja percepcije i stavova ispitanika o građanstvu provedenog 2015. godine nad općom populacijom, iz kojeg je vidljivo da  participativna politička kultura nije naročito razvijena te da je nepovjerenje prema institucijama visoko. Svi ti podaci već su godinama pokazatelj nužnosti rada s mladima, kako bi im se omogućio adekvatan građanski odgoj i obrazovanje.

U isto vrijeme, mladi su izloženi nekritičkim sadržajima i glasnoj manjini koja u javnosti i na društvenim mrežama podržava korištenje nasilja kao prihvaćenog načina rješavanja problema, što je posebice vidljivo iz ovogodišnjih slučajeva pucnjave u Splitu i Zagrebu.

Uz to, premijer Plenković i Vlada RH su ozbiljne fizičke napade motivirane mržnjom (Knin, Split, Brač) te ozbiljne slučajeve okupljanja s govorom mržnje (upućene novinarima, manjinama kao i napade na prava LGBT osoba na karnevalima u Kaštelima) prikazivali kao izolirane incidente u inače tolerantnoj državi, a sada pozivaju na odgovornost medije i druge aktere i dalje ne prihvaćajući vlastitu odgovornost i pogrešku u prosudbi.  Zbog svega toga stječe se dojam da je nasilje vladajućima problem tek ako je upereno protiv njih ili kad se dogodi pred njihovim vratima, pa je pitanje hoće li sada Vlada odgovoriti vatrogasnim mjerama ili će napokon pokazati spremnost da se sustavno djeluje protiv radikalizacije i nasilja.

Poruke koje društvo desetljećima šalje mladima i problemi do kojih je to dovelo ne mogu se riješiti preko noći, ali se trebaju početi sustavno rješavati. Nadležne institucije dužne su prepoznati i sankcionirati mržnju i nasilje, osigurati dostupnost konstruktivnih sadržaja za mlade i mogućnost kvalitetnog korištenja slobodnog vremena i izvaninstitucionalnog obrazovanja za sve mlade.

Nužno je i da političke elite i društvo u cjelini promoviraju univerzalne vrijednosti i jasno iskazuju stavove kada se te vrijednosti krše, kao i ozbiljan rad na smanjenju socio-ekonomskih nejednakosti i društvenih nepravdi. Odgojno-obrazovni sustav treba osigurati da mladi steknu građansku pismenost koja se odnosi na  znanja i vještine, kao i na stavove i vrijednosti u odnosu na društvene i političke odnose u Hrvatskoj, a  to se među ostalim postiže demokratizacijom škola i  sustavnim te kvalitetnim građanskim odgojem i obrazovanjem koje će uključiti obrazovanje za kritičko mišljenje te medijsku i informacijsku pismenost. Dok se to ne učini, potencijal odgojno-obrazovnog sustava ostaje neiskorišten, umjesto da uključi sve mlade, kojima će sukladno njihovoj dobi omogućiti određena znanja i kompetencije te  primjerom pokazati kako uvažavati različitosti i biti solidaran. 

Devet punih tjedana nakon početka nastave na daljinu, najranjivije su grupe djece u potpunosti ili djelomično isključene iz odgojno-obrazovnog procesa te je time narušeno njihovo ljudsko pravo na obrazovanje. Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne odaziva se na upite GOOD inicijative i drugih organizacija i inicijativa koje posljednjih tjedana upozoravaju na diskriminaciju prema romskoj, srpskoj, izbjegličkoj i drugoj djeci nedominantnog etničkog porijekla i kojima hrvatski nije materinski jezik.  Osim toga, učenici i obitelji koji žive u siromaštvu ili su u riziku od siromaštva, kao i druga djeca koja pripadaju marginaliziranim i ugroženim grupama, zbog zatvaranja škola, izgubili su i različite oblike pomoći i podrške koje su inače dobivali kroz školski sustav poput besplatnog obroka za dijete, psihološke podrške, podrške u učenju i sl. Stoga GOOD inicijativa i organizacije Are You Syrious, Romska organizacija mladih Hrvatske i Srpsko narodno vijeće  tim u vezi, upućuju pritužbu UN-ovu Odboru za prava djeteta zbog povrede prava na pristup obrazovanju te diskriminaciju djece kojima hrvatski nije materinji jezik u procesu provedbe nastave na daljinu, temeljem Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi.

Djeca nedominantnog etničkog porijekla, druge boje kože, drugačijeg jezika i kulturnih obilježja, slabijeg socioekonomskog statusa, djeca s invaliditetom i djeca s teškoćama u učenju i/ili razvoju, koja su inače izložena različitim oblicima diskriminacije, u posljednja su dva mjeseca u još nepovoljnijem položaju, zbog potpuno ili djelomično otežanoga pristupa obrazovanju. Činjenica da su ih odgovorne institucije zaboravile, kao što se o njima i u uobičajenim okolnostima (ako se misli) misli naknadno, ukazuje na to da se radi o institucionaliziranom nemaru i opresiji. U prilog tomu govore i istraživanja poput onoga Centra za mirovne studije Zastupljenost i indikatori diskriminacijskih i ksenofobičnih stavova u Republici Hrvatskoj u 2017., koje pokazuje da su upravo Srbi, Romi i tražitelji azila grupe prema kojima građani Hrvatske najčešće imaju negativne stavove i predrasude. 

Djeca koja ne pripadaju dominantnoj etničkoj grupi, kao i ona s izbjegličkim ili migrantskim iskustvom ne samo da imaju drugačija iskustva odrastanja i sazrijevanja, nego njihova različitost često  ima klasnu dimenziju i sa sobom nosi život u siromaštvu i drugim deprivilegiranim uvjetima. Dio djece nema tehničke uvjete (struju, televizor, dovoljan broj tableta i računala u siromašnijim obiteljima i/ili obiteljima s više djece) i druge osnovne uvjete za rad poput radnog stola i mirnog kutka za učenje, potrebne da bi mogli sudjelovati u nastavi na daljinu. Jednom dijelu djece, uglavnom iz socioekonomski najugroženijih obitelji, članovi obitelji ne mogu osigurati potrebnu podršku u savladavanju gradiva. Djeca izbjeglice uglavnom žive u ekonomski depriviranim uvjetima, u kojima su i osnovne potrepštine luksuz. Imajući na umu kako deprivilegiran položaj romske, izbjegličke i druge manjinske djece nije nepoznanica, pitamo se jesu li ova djeca nehotice ispuštena iz organizirane nastave na daljinu ili je njihovo ispuštanje nastavak politike koja ih je ostavila na “pristojnoj” udaljenosti?

Prema anketi Mreže za podršku romskoj djeci REYN-Hrvatska provedenoj na uzorku od 65 škola u kojima se školuju djeca Romi, 30% škola odgovorilo je kako više od 30% učenika romskog etniciteta ne sudjeluje u nastavi. Isto tako, jedan dio djece koja ne razumiju hrvatski jezik uopće ili u mjeri dovoljnoj da bi mogla usvajati i druge predmetne sadržaje te razvijati svoje kompetencije, među kojima su djeca izbjeglice i djeca Romi, nisu u mogućnosti uključiti se u nastavu. To im onemogućuje aktivnost tijekom učenja na daljinu, zbog čega pak postoji mogućnost da budu penalizirana. Razlozi zbog kojih im je da facto onemogućeno uključivanje u nastavu leži u spomenutim socioekonomskim razlozima (uvjetima života u siromaštvu), različitosti njihovog prvog jezika te, ono što je ključno, izostanka ciljane i promišljene podrške za tu djecu tijekom trajanja kriznih situacija poput tekuće pandemije, ali i kontinuirano.

Navest ćemo samo nekoliko primjera diskriminacije ovih grupa djece s obzirom na pristup obrazovanju i (ne)mogućnost realizacije tog prava: unatoč zahtjevima stručnjaka i manjinskih udruga upućenih Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Hrvatskoj radioteleviziji, Agenciji za odgoj i obrazovanje i pravobraniteljicama, do danas se u okviru programa televizijski posredovane Škole na Trećem nije počela izvoditi pripremna ili dopunska nastava hrvatskog jezika za djecu koja ne znaju ili ne poznaju dovoljno hrvatski jezik. Dijelu djece izbjeglica i Roma je stoga de facto onemogućeno praćenje nastave i pristup obrazovanju, a neorganiziranjem televizijske nastave za djecu u nastavi manjinskih jezika i pisama njihova su iskustva i potrebe potisnuta još jednom u drugi plan, kršeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o odgoju i obrazovanju na jezicima i pismima manjina. Poznato je kako se ova djeca već nalaze u nepovoljnom položaju u odnosu na drugu djecu, a za očekivati je kako će ovaj jaz biti produbljen i donijeti niz prepreka za nastavak njihova sudjelovanja i napredovanja u odgojno-obrazovnom procesu kada se djeca vrate u školske klupe. Smatramo realnim rizikom da će ova djeca biti primorana izgubiti jednu godinu svoga obrazovanja (i svojih života), ako će se inzistirati na vrednovanju njihovih postignuća jednako kao za svu drugu djecu koja nisu u takvom teškom položaju, dok im je istovremeno onemogućeno jednako sudjelovanje u nastavi na daljinu.

Dok za djecu kojima hrvatski nije materinski jezik nema institucionalno proizvednih i realiziranih resursa, nego ovise o podršci volontera/-ki i udruga, djeca i nastavnici u nastavi na manjinskim jezicima i pismima ovise gotovo isključivo o udžbenicima (tamo gdje postoje), sebi samima i manjinskim institucijama. Ministarstvo znanosti i obrazovanja kreiralo je internetsku platformu za pohranu videolekcija koje nastavnici i manjinske udruge same snimaju, bez ikakve podrške na terenu i oglušujući se, zajedno s HRT-om, kontinuirano na upite o televizijski organiziranoj nastavi, unatoč tomu što se takvi oblici nastave provode i u razrednoj nastavi (koju bi trebala obuhvatiti Škola na Trećem) i u predmetnoj nastavi (emitiranoj na drugim televizijama).  Za djecu s teškoćama u učenju ili razvoju kojima je potrebno prilagoditi nastavu, dodatni materijali i smjernice nisu dostupni, a u televizijskim programima izostaje i minimum koji bi se mogao osigurati poput prevoditelja na znakovni jezik u donjem desnom kutu ekrana. 

Svjesni smo kako je organizacija nastave na daljinu iznimno zahtjevna u jeku pandemije i drugih izvanrednih okolnosti, no isto tako očekujemo da obrazovne vlasti, osiguraju i organiziraju kvalitetno, uključivo i cjelovito obrazovno iskustvo za svu djecu – bez obzira na dob, boju kože, tjelesne i kognitivne mogućnosti, etničku pripadnost i jezik te uzimajući u obzir specifične potrebe i iskustva različitih ranjivih grupa djece. Smatramo kako obrazovne vlasti trebaju biti poduzeti ozbiljne korake u uključivanju ranjivih i marginaliziranih grupa u odgojno-obrazovni proces. U preostalim tjednima nastave, očekujemo od Ministarstva znanosti i obrazovanja da:

• odmah omogući jasne, točne i sadržajne informacije obiteljima i učenicima – predškolcima, učenicima osmih razreda i maturantima o nastavku njihovog školovanja (tranziciji) i o tome kako će taj proces za njih izgledati;
• za djecu koja se zbog ovdje spomenutih i drugih razloga nisu mogla uključiti u nastavu na daljinu, hitno osigura pristup nastavnim sadržajima, uzimajući u obzir njihove trenutne i dugoročne potrebe (jezik i potrebe koje proizlaze iz uvjeta života u siromaštvu,  potrebe djece s teškoćama u učenju i/ili razvoju, različitih kognitivnih, jezičnih i govornih te tjelesnih mogućnosti);
• osigura uvjete kako bi se romskoj i djeci izbjeglicama, napose učenicima četvrtog i osmog razreda osnovne škole, za vrijeme ljetnih praznika osigurala institucionalna ili vaninstitucionalna nastava te da potakne osnivače osnovnih škola da omoguće korištenje svojih prostora bez naknade za takve projekte; 
• niti jedno dijete u Hrvatskoj ne dovede u situaciju da bude primorano ponavljati razred zato što nije imalo pristup adekvatnim i/ili prilagođenim nastavnim sadržajima u nastavi na daljinu, kao i uvjete za rad uslijed loših socioekonomskih okolnosti jer bi u protivnom djeca bila kažnjena ne za ´loša obrazovna postignuća´, nego za siromaštvo, drugačija kulturna i jezična iskustva te druge različitosti, što predstavlja osobito razoran oblik diskriminacije djece; 
• se mogućnosti dostupne u dominatnom obrazovanju prošire gdje god je i kad god je to moguće da obuhvate i djecu s manjinskim iskustvima (poput televizijskog programa koji bi trebao ponuditi kako pripremnu ili dopunsku nastavu Hrvatskoga za djecu kojima hrvatski nije materinski jezik i nastavu na jezicima i pismima etničkih manjina u RH);
• hitno omogući nastavnicima, asistentima u nastavi, učenicima i drugim osobama uključenim u obrazovni proces snažniju stručnu podršku (i u strukturiranju i u provedbi nastave, ali i u nošenju sa stresom i pritiskom novonastale situacije u već i do sada teškim uvjetima, posebno vodeći računa o dobrobiti i mentalnom zdravlju djece);
• preusmjeri novac ranije namijenjen sada odgođenom boravku djece u školi u poboljšanje uvjeta u kojima žive i uče, a tamo gdje novac nije predviđen, a potreba postoji, pronaći ga i preliti iz drugih izvora;
• osigura radne uvjete (ugovore o radu, kontinuirana primanja) asistentima u nastavi i drugima uključenima u nastavu na daljinu te izgradnju okvira i smjernica za pružanje podrške u kontekstu nastave na daljinu djeci s teškoćama u učenju i/ili razvoju, djeci izbjeglicama i migrantima, djeci Romima  te djeci s invaliditetom u nastavi na daljinu, kao i za dodatan prilagođen rad na nadoknadi propuštenog gradiva zbog nemogućnosti praćenja (svih) sadržaja koji su trenutno dostupni;
• organizacijama civilnog društva omogući financijska sredstava za razvoj i provedbu projekta koji bi osigurali podršku romskoj djeci u svladavanju gradiva u idućoj školskoj godini te pružanje (individualnih) tutorskih usluga, a napose učenicima četvrtog i osmog razreda osnovne škole;
• omogući i financira provedbu programa predškole u zakonski predviđenom minimalnom broju od 250 sati, čije neodržavanje u ovim okolnostima posebno oštećuje djecu izbjeglice i pripadnike romske manjine, i u pogledu socijalizacije i u pogledu mogućnosti usvajanja hrvatskoga jezika kao osnove za daljnje školovanje;
• omogući pohađanje pripremne nastave za djecu inojezičare kojima je ona odobrena tijekom  ljetnih  mjeseci, kako bi  se nadoknadilo  propušteno zbog neprovođenja pripremne nastave u okiviru škole na trećem. 

Ovdje, želimo naglasiti kako smatramo da odgojno-obrazovni radnici I radnice čine najbolje što mogu u uvjetima koji su nam svima do prije dva mjeseca bili nezamislivi. Prepoznajemo njihove napore i potrebu za dodatnom podrškom. Dodatna je podrška potrebna i djeci na čije zdravlje i mentalnu dobrobit treba obratiti pozornost s obzirom na to da je cjelokupna situacija kompleksna, teška i nerijetko traumatična. Trenutna situacija s nastavom na daljinu potencijalno i retraumitizira djecu koja su u svakodnevnom životu podvrgnuta nejednakom tretmanu stoga je osobito važno paziti na to kakvi se zahtjevi pred njih stavljaju.  Na kraju, skrećemo pozornost na to da unatoč tomu što su neka djeca o kojima ovdje pišemo dobila tehnička pomagala poput tableta, to ne znači da su time ostvarila pristup obrazovanju. Jednako tako, tehnička pomagala nisu odgovorila na pitanje osiguranja odgovarajuće profesionalne podrške odgojno-obrazovnim djelatnicima. U tom smislu, obrazovne vlasti su obvezne graditi kvalitetnu i sveobuhvatnu obrazovnu politiku koja će potaknuti inkluzivna obrazovna iskustva te koja će izmedju ostaloga biti i antipod rasnoj, etničkoj, jezičnoj, klasnoj, rodnoj i drugim oblicima diskriminacije s kojima se brojna djeca svakodnevno suočavaju u odgojno-obrazovnom procesu u Hrvatskoj. 

Kuća ljudskih prava Zagreb u travnju je objavila izvještaj Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2019. Izvještaj daje uvid u kršenja, probleme i izazove u području zaštite i promicanja ljudskih prava u Hrvatskoj tijekom prošle godine koja su zabilježena temeljem sustavnog cjelogodišnjeg praćenja i prikupljanja informacija od civilnog društva i akademske zajednice.

Iako se izvještaj referira na 2019. godinu, a objavljen je u trenutku globalne pandemije koronavirusa, čiji je utjecaj na ljudska prava već sada bez presedana, on daje pregled sustavnih problema za koje je izgledno da će, upravo zbog zdravstvenih, ekonomskih i društvenih posljedica panedemije, postati još veći izazov za ostvarivanje ljudskih prava.

Posebno poglavlje posvećeno je stanju u obrazovanju u Hrvatskoj, to jest obrazovanju kao temeljnom ljudskom pravu. U tom smislu, poglavlje o obrazovanju u Hrvatskoj obuhvaća četiri dimenzije prava na obrazovanje – dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i prilagodljivost.^[1] Dodatan fokus stavljen je na građanski odgoj i obrazovanje, to jest edukaciju o ljudskim pravima, koja je također ljudsko pravo.

U kontekstu prihvatljivosti obrazovanja, koje podrazumijeva obvezu države da osigura kvalitetan odgoj i obrazovanje prema određenim standardima, iz mnogih pokazatelja i statističke usporedbe podataka s drugim državama zaključuje se da opća kvaliteta obrazovanja u Hrvatskoj još uvijek predstavlja izazov. Tako prema pokazateljima Svjetskog gospodarskog foruma, kvaliteta obrazovanja u Hrvatskoj zauzima 112. mjesto od 137 država, a PISA testovi pokazuju da su učenici u Hrvatskoj u čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti ostvarili niži rezultat od OECD – ova prosjeka^[2]. Istraživanje mladih u Hrvatskoj^[3] pokazalo je da je prosječna ocjena koju mladi daju kvaliteti obrazovanja u Hrvatskoj – 3.2. U usporedbi s podacima ranije, nalazi istraživanja upućuju da u posljednjih šest godina nije došlo do poboljšanja sustava obrazovanja, nego je postojeći sustav nastavio generirati osrednje (ne)zadovoljstvo mladih kvalitetom obrazovanja.

Na kvalitetu obrazovanja negativno utječu i problemi u ostvarivanju pristupačnosti obrazovanja. Pristupačnost obrazovanja podrazumijeva obvezu države da osigura resurse, financira, podupire i osniva odgojno-obrazovne ustanove. Tu je i dalje velik problem zastarjela ili neadekvatna infrastruktura škola, nedostatak opreme za rad, ali i nedostatak zaposlenih u stručnim službama škola, i u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, ali i nedostatak nastavnika za određene predmete.^[4] Također, i dalje imamo premali broj sati nastave u osnovnim i srednjim školama. Na broj sati nastave, a time i kvalitetu obrazovanja, utječe i rad škola u smjenama – još 822 škole u Hrvatskoj rade u dvije smjene, njih 14 u tri smjene, a 21 škola ne radi u smjenama nego u kontinuitetu tijekom cijelog dana.^[5]

I u 2019. godini plaće učitelja i nastavnika niže su od prosječne plaće osoba sa završenim tercijarnim obrazovanjem, zbog čega je s početkom školske godine 2019./2020. pokrenut i štrajk zaposlenika u školama nezadovoljnih visinom koeficijenta na složenost posla. Nakon što je uslijedio dio povećanja, ostatak povećanja visine koeficjenta na složenost posla zaposlenima u školama trebao bi nastupit u slijedećem razdoblju, čime se nakon dugo vremena financijski više ulaže u obrazovne djelatnike kao glavne nositelje promjena u obrazovnom sustavu o kojima ovisi kvaliteta obrazovanja.

U kontekstu prilagodljivosti obrazovnog sustava, Hrvatska postiže slabe rezultate u području cjeložvotnog učenja i ispod je prosjeka EU u postotku sudjelovanja odraslih u cjeloživnotom učenju. Također, razina digitalnih vještina je niska, što značajno utječe na daljnje obrazovne šanse pojedinaca i razvoj kompetencija, a samim time i na zapošljivost.

Zbog rezultata obrazovanja koji su ispod prosjeka EU u Hrvatskoj, osobito u ranom i predškolskom obrazovanju, osnovnim vještinama, stjecanju visokog obrazovanja, obrazovanju odraslih i relevantnosti strukovnog obrazovanja, Vijeće Europske unije u 2019. Hrvatskoj je dalo posebnu preporuku da provede reformu sustava obrazovanja i poboljša pristup obrazovanju i osposobljavanju na svim razinama te njihovu kvalitetu i relevantnost za tržište rada.^[6]

U rujnu 2019. u sve škole je uvedena ‛Škola za život’, koja je predstavljena kao reforma sustava obrazovanja. Međutim, problemi pri uvođenju ‛Škole za život’ su brojni – od problema u nabavci materijala i opreme do nedovoljnog ulaganja u edukaciju i pripremu nastavnika. Najveći dio ove intervencije u obrazovanje je promjena kurikuluma, uvođenje međupredmetnih tema te osuvremenjavanje metoda učenja i poučavanja i opremanje povezano sa prelaskom na više korištenja digitalnih sadržaja u nastavi. Stoga zabrinjava uvođenje i predstavljanje ‛Škole za život’ kao cjelovite reforme obrazovnog sustava, dok ona ne uključuje cjelovite promjene, poput ujednačenosti infrastrukturnog standarda škola, osiguranja jednosmjenske nastave, produženog boravka, obroka, pomoćnika u nastavi te osiguranja jednakog pristupa i osiguranje kvalitete obrazovanja za sve.

U kontekstu dostupnosti obrazovanja za sve, zabilježeno je da i u 2019. godini i dalje postoje značajne razlike u dostupnosti obrazovanja, posebice između razvijenih urbanih područja i onih manje razvijenih ruralnih. U pojedinim manjim gradovima i ruralnim područjima nedostaje organiziranog prijevoza do škola. Učenicima koji žive u ruralnim, prometno nepovezanim mjestima otežan je i pristup pojedinim izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. Te okolnosti utječu na školski uspjeh i vertikalnu prohodnost po obrazovnom sustavu. Zabrinjava i još uvijek prisutna segregacija Roma u obrazovnom sustavu te neprovođenju provjere kvalitete obrazovanja u segregiranim razredima. Blaži kriteriji obrazovanja koji se primjenjuju u većinski romskim razredima rezultiraju nesrazmjerošću u općem znanju, što doprinosi stvaranju obeshrabrujućeg okruženja za nastavak obrazovanja Roma. Mnoga romska djeca nisu mogla pohađati program predškole jer im lokalna samouprava nije osigurala prijevoz do institucija s predškolskim programom.

I dalje je prisutan problem sporosti u registraciji i pre-registracije manjinskih škola u kojima se nastava odvija po modelu A. Registracija i dozvole za takve škole kontinuirano kasne, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije aktivno po tom pitanju. Za određene školske predmete nema dostupnih obrazovnih materijala za programe na jezicima i pismima manjina, dok većina nastavnika nema didaktičke priručnike i obrazovne resurse.

Kao i prethodnih godina, stopa ranog napuštanja školovanja u Hrvatskoj vrlo je niska. Ipak, razlika u toj stopi između učenika bez invaliditeta i učenika s invaliditetom jedna je od najvećih u EU. Pomak u dostupnosti školovanja napravljen je podmirivanjem troškova udžbenika za sve učenike u osnovnim školama iz državnog proračuna u 2019. godini.

Stanje u ranom predškolskom odgoju i obrazovanju djece karakterizira niska stopa sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju djece od njihove četvrte godine do početka obveznog obrazovanja. Tu se Hrvatska nalazi na začelju EU zemalja. Na dostupnost predškolskom odgoju i obrazovanju negativno utječe nedostatak osoblja i infrastrukture, a velike nejednakosti u dostupnosti nastaju jer je za financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja gotovo isključivo odgovorna lokalna uprava. Zbog takvog sustava financiranja, postoje velike regionalne razlike i dostupnost i kvaliteta predškolskog obrazovanja je znatno manja u siromašnijim regijama.

Građanski odgoj i obrazovanje

Iako brojna nacionalna istraživanja i dalje ukazuju na nisku kompentenciju djece i mladih u građanskoj, medijskoj i političkoj pismenosti, te unatoč preporukama međunarodnih tijela Hrvatskoj da uvede Građanski odgoj i obrazovanje (GOO) u sve škole, ni u 2019. GOO nije bio prioritet u reformi obrazovnog sustava, to jest i dalje nije uveden sustavno i kvalitetno u škole.

Uvođenjem ‛Škole za život’ u 2019. godini, GOO ostaje u svim osnovnim i srednjim školama kao međupredmentna tema zajedno s još 6 međupredmetnih tema. Provođenjem GOO-a kao međupredmetne teme ne osigurava se dovoljno vremena u nastavnom programu za kvalitetan razvoj građanske kompetencije učenika i učenica. Dodatno, u odnosu na prethodnu verziju kurikulum GOO-a je sužen sa 6 dimenzija na 3 domene. Zabrinjava nedovoljna i neejasna korelacija predmetnih kurikuluma s kurikulumom za međupredmetnu temu GOO-a te manjkavosti u sadržaju i konceptualnom okviru kurikuluma GOO-a, koji ne polazi od građanina kao subjekta te od građanskih prava i odgovornosti. Takav pristup dovodi u pitanje postizanje kvalitetnog ishoda učenja za demokratsko građanstvo i ljudska prava.

Također, zbog nedostatka definiranja vrednovanja postignuća GOO-a, bit će otežano efikasno praćenje provedbe, to jest utvrđivanje u kojoj mjeri izvedba međupredmetne teme zaista doprinosi građanskim kompetencijama učenika.

Uz to, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i Ured za udruge ni u 2019. godini nisu raspisali natječaj iz Europskog socijalnog fonda koji je bio usmjeren na jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za provedbu programa građanskog odgoja i obrazovanja, iako je nekoliko puta bio najvaljivan protekle tri godine. Time je provođenje građanskog odgoja i obrazovanja dodatno oslabljeno, a udrugama koje se bave obrazovanjem nastavnika onemogućeno je da daju podršku u pripremi i provođenju GOO-a. Otežavanjem provođenja GOO-a u području formalnog i neformalnog obrazovanja, djecu i mlade se dodatno zakida za ključna znanja o ljudskim pravima i vještine potrebne za informirano i odgovorno funkcioniranje u suvremenom društvu.

U kontekstu društvenih problema netolerancije, govora mržnje, diskriminacije i nasilja motiviranog mržnjom, koji se u Hrvatskoj rješavaju samo reaktivno i površno, posebno zabrinjava marginaliziranje građanskog odgoja i obrazovanja u obrazovnom sustavu. Rezultat je da se djecu i mlade ne uči sustavno o njihovim temeljnim ljudskim pravima i solidarnosti, niti ih se potiče da aktivno sudjeluju u društvu, te djeca i mladih ostaju zakinuti za kompetencije u građanskoj, medijskoj i političkoj pismenosti.

Stoga je potrebno zajedničko djelovanje donositelja odluka, obrazovnih djelatnika i organizacija civilnog društva na sustavnom i kvalitetnom uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja djece i mladih, usmjerenog na osiguranje uspješnijeg usvajanja relevantnih političkih i ljudsko-pravnih znanja, vještina i vrijednosti, pri čemu je nužno da se ti procesi odvijaju u demokratskom ozračju škole.

 Promatrajući u cjelini stanje u pravu na obrazovanje u Hrvatskoj, zaključuje se da su sustavu obrazovanja potrebne cjelovite promjene koje moraju biti usmjerene na ujednačenost infrastrukturnog standarda škola, osiguranje jednosmjenske nastave, poboljšanje sustava pomoćnika u nastavi, ulaganja u obrazovne djelatnike kao glavne nositelje promjena u obrazovnom sustavu o kojima ovisi kvaliteta obrazovanja, te osiguranja jednakog pristupa i osiguranje kvalitete obrazovanja na svim razinama.

Za GOOD inicijativu pripremila Tina Đaković, Kuća ljudskih prava Zagreb

^[1] Vidi: Tomaševski, K. Manual on Rights-Based Education: Global Human Rights Requirements Made Simple. Bangkok: UNESCO Bangkok., 2004. Dostupno na: https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000135168

^[2] OECD, Hrvatska – Bilješka o zemlji – rezultati istraživanja PISA 2018. Dostupno na linku: https://mk0pisancvvocpocw453.kinstacdn.com/wp-con-tent/uploads/2019/12/PISA2018_bilje%C5%A1ka-o-Hrvatskoj.pdf

^[3] Gvozdanović, et al. Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018/2019. Dostupno na: https://www.fes-croatia.org/fileadmin/user_upload/FES_JS_KRO-ATIEN_CROAT_WEB.pdf

^[4] Europska komisija, Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2019: Hrvatska. Dostupno na: https://ec.europa.eu/education/sites/edu-cation/files/document-library-docs/et-monitor-report-2019-croatia_hr.pdf

^[5] Ibid.

^[6] Europska komisija, Preporuka za Preporuku Vijeća o Nacionalnom pro-gramu reformi Hrvatska i davanje mišljenja Vijeća o Programu konvergen-cije Hrvatske a 2019. Dostupno na: https://op.europa.eu/en/publi-cation-detail/-/publication/52508716-8849-11e9-9369-01aa75ed71a1/language-hr

Zaključci niza međunarodnih studija koje procjenjuju kvalitetu obrazovnih sustava u zemljama širom svijeta pokazuju uvijek isto – kvalitetan obrazovni sustav je onaj koji brine o svojim učiteljicama i učiteljima kao što brine i o učenicima. Stavljanje naglaska na izvrsnost učitelja važno je zbog jednostavne činjenice kako „kvaliteta obrazovnog sustava ne može nadići kvalitetu njegovih učitelja“ (Barber & Mourshed, 2007). Da je uloga učitelja u učenju učenika ključna govore i podatci opsežnog istraživanja koje je proveo Hattie (2008), gdje je utvrdio kako upravo učitelj ima najveći utjecaj na školska postignuća učenika.

GOOD inicijativa je od početka svog djelovanja, a posebno tijekom organizacije prosvjeda za kurikularnu reformu 2016. i 2017. godine, naglasak uvijek stavljala na učitelje i njihov društveni položaj, smatrajući kako samo oni mogu iznijeti reformske procese. Da bi to mogli, njihov rad mora biti prepoznat u državi i društvu. S druge pak strane, Vlada Republike Hrvatske svoj odnos prema obrazovanju u cijelosti treba pokazati prvenstveno kroz povećanje proračuna za obrazovanje, jer već godinama gledamo velik nerazmjer između proklamirane političke poruke o važnosti obrazovanja i spremnosti na ulaganje u obrazovanje.

Politika u Hrvatskoj nažalost dosad gotovo nikada nije prepoznala važnost ove profesije te je iz godine u godinu, sa svakom novom vladom, ugled učitelja srozavan. To se ne očituje samo u ispodprosječnim plaćama učitelja, već ponajprije kroz odnos politike prema njima, a koji najbolje vidimo u posljednjih mjesec i pol dana otkako je nastupio štrajk. Podcjenjivački odnos prema ovoj, najvažnijoj profesiji u društvu, doveo je do situacije koju imamo danas i koja je s pravom razljutila gotovo cijelu populaciju učitelja u Hrvatskoj. I nije to nikad bilo samo pitanje plaća, već uvijek pitanje odnosa Vlade RH prema ulozi učitelja. Uvođenje kurikularne reforme „preko koljena“, frontalno u sve škole bez stvarne analize stanja na terenu, ministričina izlaganja o tome kako škole dosad nisu valjale pa će ih ona poboljšati te dodatna administrativna opterećenja u kojima učitelji nisu vidjeli nikakav smisao, niti su upitani što o njima misle, doveli su do ovakvog stanja. Ako nekoga s jedne strane stalno podcjenjujete, dok s druge strane očekujete da odradi ogroman posao za koji ćete na kraju vi preuzeti zasluge, morate očekivati upravo ovakav ishod.

Stoga GOOD inicijativa daje punu podršku učiteljima i učiteljicama u Hrvatskoj te svim drugim odgojno-obrazovnim radnicima i radnicama u njihovoj borbi za dostojanstvo. Ovih dana ispisujete vrlo važne stranice povijesti u životu naše zemlje i nakon ovoga ništa više neće biti isto jer ste pokazali snagu i odlučnost u borbi za svoje dostojanstvo.

Borba za zaštitu radničkih ljudskih prava i dostojanstva najteža je borba, no uz podršku građana, uvjereni smo da će učitelji doći do svog cilja.

Uz vas smo, imate našu podršku!

Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću i Obrazovna zviždaljka GOOD inicijative

Obilježavanje 26. obljetnice vojne akcije Medački džep  proteklo je u tonu glorificiranja rata, opravdavanja ratnih zločina i manipulacije mladima koje se iskoristilo na tom događaju, umjesto da provedu prvi dan nove školske godine u školi gdje bi trebali učiti kritički promišljati i multiperspektivno sagledavati povijesne činjenice kako se ratno nasilje ne bi ponavljalo u budućnosti. Pozivamo tijela nadležna za brigu o mladima da osude i osiguraju neponavljanje ovakve prakse manipulacije i iskorištavanja mladih kako se ne bi iznova potvrđivalo da je nasilje i gaženje ljudskih prava škola za život u Hrvatskoj. 

Nesudjelovanje učenika i učenica na nastavi prvi dan škole zbog odlaska na obilježavanje 26. obljetnice vojne akcije Medački džep na kojoj se glorificirala vojna operacija tijekom koje su na najokrutnije načine ubijeni i mučeni civili, predstavlja manipulaciju mladima i povijesnim činjenicama te ozbiljan društveni problem koji ne smije proći nezapaženo i bez osude. 

Republika Hrvatska potpisnica je Konvencije o pravima djeteta kojom su se države obvezale da će obrazovanje djeteta usmjeriti prema promicanju poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda  te pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama. Također, Strategijom Vijeća Europe za prava djeteta 2016. – 2021. istaknuta je potreba da  se više ulaže u obrazovanje za toleranciju i međukulturni dijalog. 

GOOD inicijativa poziva Pravobraniteljicu za djecu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da ispitaju zašto su učenici i učenice umjesto u školi bili na obilježavanju vojne akcije Medački džep te da osude manipuliranje mladima, pogotovo kad su izloženi dezinformacijama i propagandi dužnosnika Vlade RH i Hrvatskog sabora. 

Izostavljanje činjenica i veličanje zločina

Saborski zastupnik Stevo Culej na obilježavanju vojne akcije Medački džep  govorio je o tome da “rat piše druga pravila gdje se često pravila gube pod emocijom, stresom, pritiskom, i to se događalo, ali rat je završio, u slobodnoj smo Hrvatskoj” zaboravljajući pritom na  međunarodno humanitarno pravo koje regulira postupanje prema civilima i ratnim zarobljenicima. Tako relativizira počinjene zločine utvrđene u pravomoćnoj presudi Mirku Norcu, potpuno zanemaruje žrtve te širi neistine koje su za svaku osudu.

Ministar Medved je u svom govoru izbjegao reći istinu o onome što se dogodilo 1993. tijekom VRO Medački džep. U vojnoj operaciji koja provedena u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. godine u okolici Gospića u predjelu zvanom Medački džep, pripadnici Hrvatske vojske i Specijalne policije okrutno su zlostavljali, ubijali i masakrirali civile, palili kuće i gospodarske objekte zbog čega se  preko stotinu obitelji iz Rajčevića, Krajnovića, Potkonjaka, Drljića, Strunića, Velikog Kraja, Donjeg Sela, Čitluka, Sitnika, Počitelja, Rogića i Divosela nije moglo vratiti i živjeti u svojim domovima.

Zbog zločina počinjenih u Medačkom džepu, a na temelju optužnice preuzete od Haškog tribunala, pred Županijskim sudom u Zagrebu proveden je kazneni postupak protiv Rahima Ademija i Mirka Norca.

Optuženicima se, svakom po tri točke optužnice, stavilo na teret da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, i to radnjom nečinjenja, odnosno propuštanja. Rahim Ademi oslobođen je optužbi, a Mirko Norac proglašen je krivim za propuštanje poduzimanja nužnih radnji potrebnih kako bi se spriječilo da njemu podčinjeni pripadnici 9. gardijske brigade ubiju četiri civila i jednog zarobljenog srpskog vojnika te je osuđen na zatvorsku kaznu. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da su zapovjednici, neposredno podčinjeni Mirku Norcu, izdali zapovijed da se vojnicima da eksploziv kojim mogu minirati kuće te da se 40 leševa organizirano preveze, baci i zatrpa u septičku jamu kuće u predgrađu Gospića. Podsjećamo i da je u septičkoj jami pronađeno 11 tijela. Nakon DNA analize utvrđeno da su šest tijela iz Medačkog džepa. Te činjenice nisu našle mjesto u optužnici. U mjesecima nakon operacije, tijekom 1993. godine, a u radnjama hrvatske strane i pripadnika UNPROFOR-a, jer se u vrijeme akcije „Džep ’93“ prostor Medačkog džepa se nalazio u UNPA zoni, srpskoj je strani ukupno predano 76 tijela žrtava, od čega veći broj civila. Unatoč činjenici da je pravomoćnom presudom jasno utvrđena zona odgovornosti Specijalne policije, gdje je bilo najviše žrtava, do danas nije podignuta niti jedna optužnica, kako po zapovjednoj odgovornosti, tako ni za pojedinačne počinitelje zločina.

GOOD inicijativa oštro osuđuje iskorištavanje mladih i očekuje reakciju nadležnih tijela kako bi se spriječile buduće manipulacije mladima i činjenicama te kako bi se društvo suočilo s prošlošću i okrenulo budućnosti temeljenoj na solidarnosti i poštivanju ljudskih prava.

MANIPULACIJA MLADIMA I ČINJENICAMA – obrazovna zviždaljka GOOD inicijative, YIHR i Documenta