Tematski izvještaji

Autori izvornog izvještaja: Dražen Hoffman, Nives Miošić
Zagreb, srpanj 2017

“Sustav etike u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskoj sastoji se od etičkih tijela (etičkih odbora/povjerenstava) koja djeluju na razini znanstvenih organizacija, a uz njih, čini ga i Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (dalje: OEZVO), tijelo koje u sustavu obavlja, dužnost najvišeg tumača (ali ne i najviše odlučivačke instancije) problematike etike u znanosti, a koje na prijedlog Vlade RH bira Hrvatski sabor. Etička tijela znanstvenih organizacija pritom imaju mandat za postupanje samo u okviru svojih organizacija, a postupaju po vlastitim etičkim kodeksima, dok se etički prijepori koji ostanu nerazriješeni na tim razinama mogu prenijeti na tijela višeg reda (npr. etičko tijelo na razini sveučilišta u odnosu na fakultetsko etičko tijelo), tamo gdje ona postoje.

S tom defnicijom u vidu, ovaj je pregled ograničen samo na javne znanstvene organizacije, odnosno javna visoka učilišta (veleučilišta i sveučilišta) te javne znanstvene institute, dok druge institucije nisu uključene u ovaj pregled budući da im znanstvena produkcija nije temeljna djelatnost. …

Preuzmite PDF dokument: (Samo)Regulacija etike u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskoj

Urednica / Emina Bužinkić
Centar za mirovne studije, GOOD Inicijativa, Inicijativa Dobrodošli
Stručna redaktura / Marijana Hameršak
Institut za etnologiju i folkloristiku
Lipanj 2017.

“Ovaj policy brief tematizira uključivanje djece izbjeglica u hrvatski odgojno-obrazovni sustav, odnosno uključivanje djece tražitelja azila (tj. međunarodne zaštite) u osnovne i srednje škole u Kutini i Zagrebu, mjestima u kojima se nalaze prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u kojima ta ista djeca borave sa svojim obiteljima ili zakonskim skrbnicima. Policy brief je sažetak rezultata akcijskoga istraživanja provedenoga između siječnja i lipnja 2017. godine. 

U tom periodu, održana su dva policy foruma s predstavnicima nadležnih institucija (Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Odjel za društvene djelatnosti Grada Kutine), školama (osnovne škole iz Kutine i Zagreba koje imaju direktno iskustvo uključivanja djece tražitelja međunarodne zaštite u nastavu) te međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnoga društva koje pružaju podršku tražiteljima međunarodne zaštite i izbjeglicama u njihovoj svakodnevnoj integraciji (UNICEF, Pučko otvoreno učilište “Korak po korak”, Are You Syrious?, Forum za slobodu odgoja). Osim foruma, održani su i pojedinačni sastanci s predstavnicima lokalnih vlasti. Održani su i razgovori (uživo i elektroničkim putem) s pojedinim nastavnicima i ravnateljima škola koje su pohađala spomenuta djeca.

Pojedinim školama pružena je i podrška poput edukacije nastavnika za rad s djecom drugačijega porijekla, s izbjegličkim iskustvom i inojezičnim kompetencijama kao i sudjelovanja na sastancima s vijećima roditelja. Primjenom ovih metoda prikupljene su različite informacije i stečene su raznovrsne spoznaje koje su omogućile sveobuhvatnije razumijevanje kompleksnosti ove teme. …”

Preuzmite PDF dokument: Uključivanje djece izbjeglica u hrvatski odgojno-obrazovni sustav

Ana Ćuća
Polaznica Studija o mladima za mlade 2016./2017.
Lipanj, 2017.

“Tijekom protekle godine u Prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini nalazilo se oko dvadestak djece koja su ujedno pohađala kutinske osnovne i srednje škole. Dob djece koja pohađaju ili se pripremaju za školu je od sedam do sedamnaest godina, dok je prosječna dob djece koja su u statusu tražitelja azila dvanaest godina. Iz presjeka njihove dobi možemo zaključiti kako je nekima od njih dolazak u zemlju u kojoj su zatražili međunarodnu zaštitu možda i posljednja prilika za obrazovanjem.

Upravo je uključivanje djece u hrvatski obrazovno-odgojni sustav, odnosno omogućavanje prilike za obrazovanjem jedna od glavnih zadaća institucija Republike Hrvatske, a ono je definirano unutar Zakona o privremenoj i međunarodnoj zaštiti, Zakona o obrazovanju i odgoju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o strancima i Konvenciji o pravima djeteta.

Proces uključivanja djece izbjeglica u hrvatski odgojno-obrazovni sustav složen je  bog niza razloga, primjerice manjaka političke volje za stvaranjem inkluzivnog obrazovnog sustava što se očitovalo početkom školske godine sporim uključivanjem djece u obrazovno-odgojni sustav. Međutim u slučaju djece koja borave u Kutini, manjak navedene političke volje za njihovom integracijom u obrazovni sustav, očitovao se gotovo do kraja drugog polugodišta, s obzirom da do tada djeci nije bila omogućena pripremna nastava na koju imaju pravo prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Osim borbe sa sustavom koji nije dosada prepoznao važnost uključivanja djece u hrvatski obrazovni sustav, treba uzeti u obzir kako djeca tražitelji azila imaju nesposredno i svježe iskustvo bjega iz vlastita doma te još uvijek tragaju za sigurnošću i stabilnošću.

Njihove traume i iskustva su i dalje prisutna te su dodatno pojačana neizvješnošću njihove trenutne situacije u kojoj žive u prihvatilištima u kojima nemaju kvalitetne uvjete za indivudualan i grupni rast i razvoj a pored toga svakoga dana mogu dobiti negativnu odluku države tj, odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom zbog čega će Republiku Hrvatsku morati napustiti vrlo brzo. …”

Preuzmite PDF dokument: Iskustva obrazovanja djece iz prihvatilišta za tražitelje azila u Kutini

Autor / Doc. dr. sc. DARIO ČEPO
Katedra za sociologiju, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dcepo@pravo.hr
Zagreb, rujan 2017.

“Znanstveni i visokoobrazovni sustav temelji se na ideji unapređenja kolektivnog znanja, društvenog blagostanja i stvaranja novih vrijednosti kroz intenzivan i međusobno nadziran rad stručnjaka u državi i inozemstvu. S obzirom na to on je posebno osjetljiv na svaki oblik neetičnog ponašanja, od sasvim blagih oblika neetičnih praksi, do kršenja zakona, pravila i normi. U isto je vrijeme znanstveni sustav samo dio šireg društvenog i političkog sustava u kojem odrastaju, žive i rade znanstvenici i znanstvenice koje znanstveni sustav čine, pa je logično da se maligne pojave u društvu preliju i na znanstveni i visokoobrazovni sustav. S obzirom na to, „koliko god pojedinac treba osobno odgovarati za svoje akademski nepoštene radnje, u središte rasprave o akademskom nepoštenju treba staviti i širi društveni i politički kontekst kao i karakteristike znanstvenog i obrazovnog sustava koji takve radnje potiču“ (Zmijarević, Doolan i Marcelić, 2017: 28). Prema tome, važno je da sustav sam prepoznaje sve eksternalije te da korigira sve potencijalne negativnosti koje se unutar njega pojavljuju. …”

Preuzmite PDF dokument: Političko-pravni mehanizmi sprečavanja neetičnih praksi u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju: mapiranje problema i mogućih rješenja

“Radi dobivanja boljeg uvida u načine i oblike suradnje te radi identificiranja izazova u suradnji između civilnog društva i obrazovnih vlasti (nadležnog ministarstva, agencija vezanih uz područje obrazovanja i drugih tijela) provedene su sljedeće aktivnosti:

– istraživanje provedbe građanskog odgoja i obrazovanja u školskoj godini 2014./2015. čiji su rezultati objavljeni u publikaciji Rekonstrukcija građanskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj: koncept, institucije i prakse Mreže mladih Hrvatske ;
– analiza transparentnosti rada Agencije za odgoj i obrazovanje koju je proveo GONG prema protokolu Institucionalni i pravni okvir za dobro upravljanje hrvatskim agencijama ;
– objavljeni su Polazišni zahtjevi GOOD Inicijative spram Agencije za odgoj i obrazovanje za stručno usavršavanja nastavnika i podršku provedbi sustavnog i kvalitetnog građanskog odgoja i obrazovanja
– Istraživanje iskustava suradnje organizacija civilnog društva s obrazovnim vlastima radi razvoja obrazovnih programa GOOD inicijative provedeno tijekom 2017.
Izvještaj se temelji na obradi rezultata ankete provedene među organizacijama civilnog društva, pri čemu su uključene primarno organizacije koje razvijaju i provode obrazovne programe u područjima demokratizacije i zaštite ljudskih prava. Istraživana su dosadašnja iskustva suradnje s Ministarstvom znanosti i obrazovanja (MZO) te Agencijom za odgoj i obrazovanje (AZOO), ali i s drugim obrazovnim tijelima u prijavljivanju, odobravanju i provedbi programa neformalnog obrazovanja.
Više od polovice svih udruga koje su odgovorile na anketni upitnik na pitanje o traženju odobrenja od MZO ili AZOO za provedbu svojih programa odgovorilo je potvrdno. No, njihovi su odgovori koji će biti prikazani u nastavku, pokazali kako komunikacija oko ishođenja odobrenja, verifikacije ili preporuka za edukacijske programe nije bila jednaka za sve, stoga se postavlja pitanje jasnoće i transparentnosti procedura.
Potrebni su daljnji istraživački koraci koji bi na isti način istražili iskustva suradnje dodatnog broja organizacija, ali i dodatni istraživački postupci i to primarno studije slučaja u koje će biti uključene one organizacije kod kojih se utvrde specifičnosti ili osobite razlike u iskustvima suradnje u odnosu na ostale.”

Preuzmite PDF dokument: Suradnja organizacija civilnog društva s obrazovnim vlastima u provedbi obrazovnih programa – Izvještaj o anektnom ispitivanju o iskustvima suradnje

Od 1990. godine do danas hrvatskim predtercijarnim obrazovanjem, na mjestu ministra odnosno ministrice obrazovanja, upravljalo je trinaest osoba, pri čemu je samo u posljednjih osam godina šest osoba obnašalo tu funkciju. Ova značajna fluktuacija na čelnome mjestu hrvatskog obrazovnog sustava nije doduše značila i učestale promjene u predtercijarnom obrazovnom sustavu: od 2000-ih do danas bilježimo tri reformske inicijative od kojih je samo jedna provedena. 2006. godine objavljen je Nastavni plan i program za osnovne škole koji je i dalje na snazi, 2011. Nacionalni okvirni kurikulum (NOK), a 2016. Prijedlog Okvira nacionalnog kurikuluma (ONK) s pratećim dokumentima. Dok prve dvije reformske inicijative političke elite i mediji gotovo i nisu zamijetili, posljednja je izazvala brojne reakcije.


Reformske inicijative u obrazovanju iz 2006., 2011. i 2016. godine predmet su ovoga osvrta koji je potaknut kritičkom tradicijom tzv. nove sociologije obrazovanja. Riječ je o analitičkom pristupu kojemu su u središtu načini na koje odgojno-obrazovne strukture i procesi održavaju dominantni političko-ekonomski kontekst, društvenu reprodukciju i hijerarhije moći te koji poziva na osvještavanje važnosti školovanja za promicanje društvene pravednosti. Specifčno, osvrt se bavi sljedećim temama: izostankom vizije budućnosti u reformskim inicijativama, zapostavljanju uloge koju odgojno-obrazovni sustav ima u društvenoj reprodukciji, mitu o neutralnosti znanja te elitističkim diskursom vezanim uz ekspertizu u osmišljavanju obrazovnih reformi.


Osvrt se najvećim dijelom temelji na dokumentima reformskih inicijativa u obrazovanju iz 2006., 2011. i 2016. godine, pri čemu su posebno bitne dvije napomene. Prva je da analiza ne obuhvaća cjelokupnost dokumenata reformskih inicijativa (primjerice sadržaj na razini pojedinih predmeta ili područja), nego njihove opće smjernice navedene u dokumentima Nastavni plan i program za osnovnu školu iz 2006. godine, Nacionalni okvirni kurikulum iz 2011. godine te Prijedlog Okvira nacionalnoga kurikuluma iz 2016. godine. Druga bitna napomena jest da je osvrt na reformske inicijative ograničen na deklarativnu, a ne i provedbenu razinu. Naime poznato je (a i očekivano) da postoji raskorak između planiranog odgojno-obrazovnog rada i ostvarenoga. Osim na dokumente reformskih inicijativa, osvrt se oslanja i na druge dokumente relevantne za tekuću raspravu o obrazovnim reformama, kao i na odabrane autore kojima se bave temama koje osvrt razrađuje.
Središnji dio osvrta podijeljen je u četiri dijela: kakvu budućnost želimo, obrazovanje u ulozi društvene reprodukcije, mit o neutralnosti znanja i elitizam u izradi kurikuluma. Općenito se ovim „ulazima“ u temu obrazovnih reformi u Hrvatskoj želi, u duhu kritičkih autora poput Michaela Applea (1990), prokazati konflikte oko toga koje je i čije znanje najvrednije. Kako navodi Apple: „Teorije, politike i obrazovne prakse nisu tehnička pitanja. Ona su inherentno etička i politička“ (1990: viii).

Preuzmite PDF dokument: Reformske inicijative u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: od neizvjesne budućnosti do elitizma

Nastava povijesti u osnovnim i srednjim školama s pravom izlazi iz interesa povijesne i nastavnopovijesne struke te je interesom različitih struka, pojedinaca i organizacija raznovrsnih profla. Učenje i poučavanje povijesti ključni su formativni procesi u oblikovanju znanja i stavova koje će učenici nositi i primjenjivati u daljnjem životu i u svojim budućim profesijama. Nedostatno ili uniformno znanje i stavovi utemeljeni na nepoznavanju povijesnog konteksta i njegove kritičke interpretacije nerijetko utemeljuju nekompetentan javni dijalog i poučavanje povijesti te društvenu polarizaciju, koji svi pojedinačno i skupno oslabljuju participativnu i kohezivnu političku kulturu određene zajednice. Osim toga, nestručno i nekritičko utemeljeno znanje dovodi mladoga čovjeka u izrazito zbunjujuću i konfliktnu ‘realnost’, u svojevrsnu distorziranu stvarnost s nedostatkom alata za razumijevanje i interpretaciju okruženja koje je svakodnevno obilježeno etiketama prošlosti.


U Hrvatskoj već dugo postoji potreba za kontinuiranim kritičkim glasom spram nastave povijesti i javnog dijaloga o povijesnim narativima te njihovoj uzajamnoj vezi, osobito kada se to tiče poučavanja kontroverznih tema i specifčno teme ‘Domovinskog rata’. Ona doista izlazi izvan okvira struke i artikulirana je kao potreba za razumijevanjem kompleksnosti oblikovanja nastavnog procesa te otvaranja tog procesa prema pluralističnom načelu koje integrira višeglasje iskustava, raznovrsnost izvora i poticaj za kritičku interpretaciju. S obzirom na to da je kvalitetna nastava povijesti u obliku prostora kritičke interpretacije i multiperspektivnosti jedan od ključnih stupova građanskog odgoja i obrazovanja, odlučili smo izraditi i ponuditi ovaj sažetak. Ovaj je sažetak rezultat strukturiranih diskusija između nastavnik/ca i profesor/ic/a povijesti, povjesničara/ki i aktivist/kinj/a te praćenja društveno političkog konkesta i obrazovno-odgojnih praksi i politika posljednjih godina. Njega smatramo doprinosom javnoj raspravi o nastavi povijesti kao i doprinosom produbljivanju razumijevanja kompleksnosti poučavanja nastave povijesti u hrvatskim školama, na kontinuumu politike i kurikuluma te njihove vertikalne integracije u nastavu, uloge nastavnika/ica u izboru između prijenosa narativa i ‘znanja’ i/ili kritički utemeljenih rasprava i korištenja raznovrsnih izvora u nastavi, te u konačnici učeničke participacije i interesa u istraživanju povijesnih zbivanja u i izvan učionice u dijalogu s različitim glasovima.


Vjerujemo da ovaj policy sažetak može biti koristan učiteljicama i nastavnicima povijesti i građanskoga odgoja i obrazovanja kao i drugim odgojno-obrazovnim djelatnicima/cama. Namijenjen je i obrazovnim vlastima, posebice Ministarstvu znanosti i obrazovanja kao i Agenciji za odgoj i obrazovanje. Ovaj sažetak nudimo i organizacijama koje okupljaju bivše vojnike proizašlima iz ili nastalima nakon ratova 90-ih (braniteljske organizacije), kao i zagovornicima Domovinskog odgoja. Sažetak je ujedno i poziv svima njima na pisane i oralne doprinose javnoj raspravi o nastavi povijesti i povijesnim narativima koje će biti utemeljene na principima kompetentnosti i istraživačko-kritičke analize, a sve manje biti plodom dominacije određenih narativa i iz njih oblikovanih političkih procesa. Iako je ovaj sažetak primarno pisan u području nastave povijesti, njegovi su dijelovi primjenjivi i na druga područja odgojno-obrazovnog procesa i podcrtavaju odgovornost koju obrazovne vlasti i odgojno-obrazovni djelatnici imaju spram nastavnog procesa i novih generacija koje u tom procesu sudjeluju. U suvremenom poimanju odgojno-obrazovnog procesa, učenica i učenik nisu objekti poučavanja i ne očekuje se da im se znanje prenosi kao pasivnim primateljima. Oni su aktivni sudionici i sudionice vlastitoga obrazovanja koje ih potiče, u nastavi i izvan nje, na potragu i istraživanje, razvijanje vlastita razumijevanja i perspektiva, povezivanje različitih polja interesa i neprestani rast u kojemu je učitelj/ica mentor te facilitator.
U suvremenom poučavanju nastave povijesti, osobito u zemljama čija je prošlost obilježena ratovima i ljudskim gubicima, materijalnim gubicima i teškom ekonomskom situacijom, borbom za pravdu i reparaciju, upravo na kritičkom poučavanju povijesti pružamo priliku i perspektivu mladim generacijama – za sprečavanje ponavljanja krvoprolića i ljudske patnje te za oblikovanje političkih procesa i kulture koji će čuvati temeljna ljudska prava i slobode, pa tako i pravo na mir.

Preuzmite PDF dokument: Nastava povijesti u hrvatskim školama: otvaranje nastavnog prostora za multiperspektivnost i poučavanje kontroverznih tema

Republika Hrvatska je i 2018. godine jedna od rijetkih europskih država u kojoj građanski odgoj i obrazovanje (GOO) – shvaćen kao segment obrazovnog sustava koji mladima treba omogućiti stjecanje znanja, sposobnosti i stavova potrebnih za aktivno vršenje uloge građana – nije na sustavan i kvalitetan način institucionaliziran i implementiran u osnovnim i srednjim školama.

Takvo stanje posebice čudi i zabrinjava ukoliko se osvrnemo na recentnu političku povijest naše zemlje. Hrvatska je početkom 1990-ih prihvatila demokraciju kao načelo organiziranja političkog sustava, no politička realnost vrlo je brzo pokazala da formalno prihvaćanje i uvođenje demokratskih instituta i institucija nije dovoljno da bi demokracija zaživjela i u “svijetu života”, to jest u praksi, nego
je za to nužno i postojanje demokratske političke kulture koja može podržavati taj demokratski sustav.

Opomena je to koju nam, među ostalima, upućuju američki politolozi Almond i Verba u svojoj knjizi Civilna kultura: “Državnici koji pokušavaju stvoriti političku demokraciju vrlo često se usredotočuju na stvaranja formalnoga skupa institucija vlasti i na pisanje ustava. No razvoj stabilne i djelotvorne demokratske vlasti ne ovisi o ustroju vlasti i politike: on ovisi o orijentaciji ljudi prema političkom procesu – o političkoj kulturi. Ako politička kultura ne može podržati demokratski sistem, mršave su šanse za uspjeh toga sustava“

Preuzmite PDF dokument: U očekivanju Godota? • Politika, demokracija i građanski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj