Tematski izvještaji

Autori izvornog izvještaja: Dražen Hoffman, Nives Miošić
Zagreb, srpanj 2017

“Sustav etike u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskoj sastoji se od etičkih tijela (etičkih odbora/povjerenstava) koja djeluju na razini znanstvenih organizacija, a uz njih, čini ga i Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (dalje: OEZVO), tijelo koje u sustavu obavlja, dužnost najvišeg tumača (ali ne i najviše odlučivačke instancije) problematike etike u znanosti, a koje na prijedlog Vlade RH bira Hrvatski sabor. Etička tijela znanstvenih organizacija pritom imaju mandat za postupanje samo u okviru svojih organizacija, a postupaju po vlastitim etičkim kodeksima, dok se etički prijepori koji ostanu nerazriješeni na tim razinama mogu prenijeti na tijela višeg reda (npr. etičko tijelo na razini sveučilišta u odnosu na fakultetsko etičko tijelo), tamo gdje ona postoje.

S tom defnicijom u vidu, ovaj je pregled ograničen samo na javne znanstvene organizacije, odnosno javna visoka učilišta (veleučilišta i sveučilišta) te javne znanstvene institute, dok druge institucije nisu uključene u ovaj pregled budući da im znanstvena produkcija nije temeljna djelatnost. …

Preuzmite PDF dokument: (Samo)Regulacija etike u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskoj

Urednica / Emina Bužinkić
Centar za mirovne studije, GOOD Inicijativa, Inicijativa Dobrodošli
Stručna redaktura / Marijana Hameršak
Institut za etnologiju i folkloristiku
Lipanj 2017.

“Ovaj policy brief tematizira uključivanje djece izbjeglica u hrvatski odgojno-obrazovni sustav, odnosno uključivanje djece tražitelja azila (tj. međunarodne zaštite) u osnovne i srednje škole u Kutini i Zagrebu, mjestima u kojima se nalaze prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u kojima ta ista djeca borave sa svojim obiteljima ili zakonskim skrbnicima. Policy brief je sažetak rezultata akcijskoga istraživanja provedenoga između siječnja i lipnja 2017. godine. 

U tom periodu, održana su dva policy foruma s predstavnicima nadležnih institucija (Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Odjel za društvene djelatnosti Grada Kutine), školama (osnovne škole iz Kutine i Zagreba koje imaju direktno iskustvo uključivanja djece tražitelja međunarodne zaštite u nastavu) te međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnoga društva koje pružaju podršku tražiteljima međunarodne zaštite i izbjeglicama u njihovoj svakodnevnoj integraciji (UNICEF, Pučko otvoreno učilište “Korak po korak”, Are You Syrious?, Forum za slobodu odgoja). Osim foruma, održani su i pojedinačni sastanci s predstavnicima lokalnih vlasti. Održani su i razgovori (uživo i elektroničkim putem) s pojedinim nastavnicima i ravnateljima škola koje su pohađala spomenuta djeca.

Pojedinim školama pružena je i podrška poput edukacije nastavnika za rad s djecom drugačijega porijekla, s izbjegličkim iskustvom i inojezičnim kompetencijama kao i sudjelovanja na sastancima s vijećima roditelja. Primjenom ovih metoda prikupljene su različite informacije i stečene su raznovrsne spoznaje koje su omogućile sveobuhvatnije razumijevanje kompleksnosti ove teme. …”

Preuzmite PDF dokument: Uključivanje djece izbjeglica u hrvatski odgojno-obrazovni sustav

Ana Ćuća
Polaznica Studija o mladima za mlade 2016./2017.
Lipanj, 2017.

“Tijekom protekle godine u Prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini nalazilo se oko dvadestak djece koja su ujedno pohađala kutinske osnovne i srednje škole. Dob djece koja pohađaju ili se pripremaju za školu je od sedam do sedamnaest godina, dok je prosječna dob djece koja su u statusu tražitelja azila dvanaest godina. Iz presjeka njihove dobi možemo zaključiti kako je nekima od njih dolazak u zemlju u kojoj su zatražili međunarodnu zaštitu možda i posljednja prilika za obrazovanjem.

Upravo je uključivanje djece u hrvatski obrazovno-odgojni sustav, odnosno omogućavanje prilike za obrazovanjem jedna od glavnih zadaća institucija Republike Hrvatske, a ono je definirano unutar Zakona o privremenoj i međunarodnoj zaštiti, Zakona o obrazovanju i odgoju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o strancima i Konvenciji o pravima djeteta.

Proces uključivanja djece izbjeglica u hrvatski odgojno-obrazovni sustav složen je  bog niza razloga, primjerice manjaka političke volje za stvaranjem inkluzivnog obrazovnog sustava što se očitovalo početkom školske godine sporim uključivanjem djece u obrazovno-odgojni sustav. Međutim u slučaju djece koja borave u Kutini, manjak navedene političke volje za njihovom integracijom u obrazovni sustav, očitovao se gotovo do kraja drugog polugodišta, s obzirom da do tada djeci nije bila omogućena pripremna nastava na koju imaju pravo prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Osim borbe sa sustavom koji nije dosada prepoznao važnost uključivanja djece u hrvatski obrazovni sustav, treba uzeti u obzir kako djeca tražitelji azila imaju nesposredno i svježe iskustvo bjega iz vlastita doma te još uvijek tragaju za sigurnošću i stabilnošću.

Njihove traume i iskustva su i dalje prisutna te su dodatno pojačana neizvješnošću njihove trenutne situacije u kojoj žive u prihvatilištima u kojima nemaju kvalitetne uvjete za indivudualan i grupni rast i razvoj a pored toga svakoga dana mogu dobiti negativnu odluku države tj, odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom zbog čega će Republiku Hrvatsku morati napustiti vrlo brzo. …”

Preuzmite PDF dokument: Iskustva obrazovanja djece iz prihvatilišta za tražitelje azila u Kutini

Autor / Doc. dr. sc. DARIO ČEPO
Katedra za sociologiju, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dcepo@pravo.hr
Zagreb, rujan 2017.

“Znanstveni i visokoobrazovni sustav temelji se na ideji unapređenja kolektivnog znanja, društvenog blagostanja i stvaranja novih vrijednosti kroz intenzivan i međusobno nadziran rad stručnjaka u državi i inozemstvu. S obzirom na to on je posebno osjetljiv na svaki oblik neetičnog ponašanja, od sasvim blagih oblika neetičnih praksi, do kršenja zakona, pravila i normi. U isto je vrijeme znanstveni sustav samo dio šireg društvenog i političkog sustava u kojem odrastaju, žive i rade znanstvenici i znanstvenice koje znanstveni sustav čine, pa je logično da se maligne pojave u društvu preliju i na znanstveni i visokoobrazovni sustav. S obzirom na to, „koliko god pojedinac treba osobno odgovarati za svoje akademski nepoštene radnje, u središte rasprave o akademskom nepoštenju treba staviti i širi društveni i politički kontekst kao i karakteristike znanstvenog i obrazovnog sustava koji takve radnje potiču“ (Zmijarević, Doolan i Marcelić, 2017: 28). Prema tome, važno je da sustav sam prepoznaje sve eksternalije te da korigira sve potencijalne negativnosti koje se unutar njega pojavljuju. …”

Preuzmite PDF dokument: Političko-pravni mehanizmi sprečavanja neetičnih praksi u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju: mapiranje problema i mogućih rješenja