Obrazovna zviždaljka svojevrsni je alat kojime se želi objedinjeno pratiti i analizirati procese koji se tiču odgojno-obrazovnog sustava, od obrazovnih politika do svakodnevnih praksi u obrazovnim institucijama. Želimo razviti i koristiti alat koji će nam pomoći razumjeti hrvatski odgojno-obrazovni sustav i njegove specifičnosti, i to one koje se odnose  na pozitivne promjene u odnosu na potrebe njegovih ključnih dionika, kao i one koje se odnose na neuspjele reforme obrazovanja i političke prepreke promjenama u obrazovanju.

Polazište je ovoga alata razumijevanje društvenih problema koje generira odgojno-obrazovni sustav kao sustav i agens koji ne uspijeva u svojoj osnovnoj zadaći. Osim toga, usredotočeni smo na opće društvene, političke i ekonomske utjecaje koji oblikuju slabosti odgojno-obrazovnog sustava.

Ipak, istraživanja nas upozoravaju na kompleksne trendove koji urezuju duboke tragove u stavovima i ponašanjima mlađih generacija te ne ulijevaju povjerenje u pozitivne promjene stavova i ponašanja budućih generacija. Manjak znanja o osnovnim pojmovima i pojavama vezanima uz demokraciju i građansko sudjelovanje ili pak druge oblike društvenih uređenja i ograničenja građanske participacije, opadajuće povjerenje u političke institucije bez razvijanja alternativa demokratskog sudjelovanja, vrlo niska politička i društvena participacija u raznim oblicima te u konačnici izrazito niska politička, građanska i medijska pismenost mladih pokazatelj su dubokog demokratskog deficita, odnosno inklinacije nedemokratskim i isključivim vrijednosnim okvirima koji posljedično ugrožavaju i marginaliziraju brojne društvene skupine na temelju njihove pripadnosti ili socio-ekonomskog statusa[1].

Ipak, u samom odgojno-obrazovnom polju postoji duboka svijest i potreba za osuvremenjivanjem sadržaja i načina poučavanja kao i za demokratizacijom cjelokupnog sustava upravljanja obrazovanjem i okvirom obrazovne politike. Učitelji i nastavnici potvrđuju ozbiljnu nespremnost u odgoju i obrazovanju djece i mladih za život u suvremenom društvu, a sami učenici i učenice naglašavaju potrebu za intenzivnijim učenjem o demokraciji i ljudskim pravima kao esencijalnim vještinama za život u suvremenom okruženju. Ne samo da su odgojno-obrazovni djelatnici suočeni s nedostatkom vještina za prijenos oblika znanja i vještina kakve učenici potrebuju, takva podloga ‘vježbanja demokracije’ i promicanja općeg dobra nije prisutna ni u udžbenicima[2].

Nedostatak obrazovanja usmjerenog demokraciji u temeljnim vrijednostima, sadržajima i metodici upozorava nas na važnost zalaganja za takve promjene koje će istovremeno pratiti i graditi uvjete za demokratizaciju samih odgojno-obrazovnih ustanova[3].

Dodatno polazište razumijevanja ishoda obrazovnih procesa u Hrvatskoj je kvaliteta obrazovnih politika i upravljanje čitavim odgojno-obrazovnim sustavom. Odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj je visoko centraliziran i hijerarhiziran što predstavlja snažnu prepreku u demokratizaciji samog procesa upravljanja na makro i mikro razini kao i prepreku demokratizaciji odnosa u obrazovnim procesima. Prateći obrazovne politike, promjene i pokušaje reformi u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu posljednjih petnaest godina primjetan je nedostatak koordinacije i koherentnosti ključnih aktera obrazovne politike. Takvo stanje stvari uvjetuje izrazito spor proces demokratizacije hrvatskih škola i dubok jaz između obrazovnog procesa i obrazovnih institucija koje imaju zadaću poticati transformativno obrazovanje kakvo se priželjkuje u 21. stoljeću.

Pokazatelji koji vjerno ukazuju na ovaj odmak i političku nevoljkost jesu niz neuspjelih pokušaja reforme (poput HNOS-a), neuspjeli pokušaji uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja i zdravstvenog odgoja u škole, intervencija i zaustavljanje procesa Cjelovite kurikularne reforme (pri čemu je usvajanje kurikulumskog pristupa u obrazovanju samo jedna od dimenzija vrijedna pozornosti) te otezanje i efektivno zaustavljanje otvaranja interkulturne škole u Vukovaru[4]. U istoj je grupi i prijetnja provedbi Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije od strane trenutne političke vlasti. Sve te inicijative koje su u svojoj viziji  težile gotovo paradigmatskim promjenama u hrvatskom obrazovnom sustavu obilježene su ideološkim prijeporima i nevoljkošću obrazovnih vlasti da daju konstruktivan odgovor i ulože u promjenu ozbiljno ugrožavajućeg društveno političkog konteksta.


[1]  Sažeti rezultati sljedećih istraživanja: Mladi u vremenu krize Instituta za društvena istraživanja (2012.), Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca GONG-a i FPZG-a (2011.)

[2] Istraživanje Centra za ljudska prava Ljudska prava u osnovnim školama. Teorija i praksa. (2009.)

[3] Analitička i normativna studija ‘Učiti za mir’ Centra za mirovne studije (2011.)

[4] Unatoč donošenju Nacionalnog programa o obrazovanju za ljudska prava i demokratsko građanstvo još 1999. i dalje svim učenicima nije osiguran razvoj građanske kompetencije. Nakon više godina zagovaranja kvalitetnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja prema Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a potom i uspješne eksperimentalne provedbe Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 12 hrvatskih škola, u nastavu je u konačnici uveden neodgovarajući model provedbe građanskoga odgoja i obrazovanja koji je osim među-predmetnosti kao slabe točke predmetno orijentiranog obrazovnog sustava, uveo i visoko administrativno opterećenje nastavnika. Tim više što Agencija za odgoj i obrazovanje nije osigurala kvalitetne programe stručnog usavršavanja nastavnika dok je istovremeno prekinula suradnju s nizom organizacija civilnoga društva koje su provodile programe stručnog usavršavanja, dok su iste posljednjih godina, bez rezultata, zagovarale usvajanje jasnih kriterija i procedura suradnje u području stručnog usavršavanja nastavnika.

Nedavno započeti proces Cjelovite kurikularne reforme kao odraz novih i razvojnih smjerova obrazovnih politika i orijentacije ka kurikulumskom pristupu koji je označio i napuštanje tradicionalnog modela nastavnih planova i programa, zaustavljen je prekidom rada Ekspertne radne skupine. Politizacija procesa Cjelovite kurikularne reforme te imenovanje njezinih revizora unazadila je iskorake ka demokratskom obrazovanju i pravu na obrazovanje u suvremenom društveno političkom kontekstu. Osim toga, ovaj i prethodni procesi upozoravaju na visoku centraliziranost i hijerarhiziranost obrazovnog sustava u kojemu ne postoji kvalitetna suradnja i koherentnost između ključnih aktera obrazovne politike. To se posebno vidi u nedostatku provedbe Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije čije se Povjerenstvo za provedbu zaobilazi pri donošenju ključnih odluka, pa čak i onih koji su mu u mandatu.

Zazviždi!





captcha
Upišite slova i brojeve koji se nalaze na slici iznad:

Slažem se da se sadržaj moje poruke (bez osobnih podataka) koristi javno u analizi nepravilnosti ili prezentacije primjera dobre prakse.


Osobne podatke koje iznosite štitit ćemo u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka.