Strukovno obrazovanje: Škola za život ili tečaj bez znanja?

Strukovno obrazovanje: Škola za život ili tečaj bez znanja?

Reforma za ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak znači ukidanje biologije, geografije i povijesti učenicima strukovnih škola u eksperimentalnoj provedbi modela dualnog obrazovanja.  Ponovno se pokazalo da se nepromišljene i brzoplete odluke koje ministrica podvodi pod Školom za život, prelamaju preko djece i njihove budućnosti.

Izuzimanjem ionako malo društveno-humanističkih predmeta iz strukovnog obrazovanja učenicima i učenicima se uskraćuju vrijedna opća znanja, smanjuje mogućnost napredovanja i obrazovanja u budućnosti te ih se zatvara u uske ćelije. Umjesto poticanja da uz svoju struku imaju temeljna opća znanja, Ministarstvo se odlučilo na dodatno uskraćivanje prilika budućim generacijama. Istodobno, provedena istraživanja pokazuju kako učenici strukovnih škola u Hrvatskoj imaju najnižu razinu kompetencija i to osobito u društvenom području. Istraživanja građanske pismenosti  pokazuju i slabiju razvijenost građanske i društvene kompetencije upravo učenika trogodišnjih programa, kako u području znanja tako i u području demokratskih stavova i vrijednosti. Jedan od glavnih uzroka za to upravo je manjak društveno-humanističkih sadržaja, a ukidanjem upravo takvih predmeta te se razlike među mladima još više produbljuju i učenicima se onemogućava razvoj temeljnih kompetencija. Predviđene promjene u strukovnom obrazovanju ne ostavljaju prostor da se učenici pripreme za svoju građansku ulogu, a doprinose i slabijem razumijevanju među mladima, odnosno temelj su za kasnije veće nesuglasice u društvu.

Ovakav odnos prema mladima koji pohađaju strukovne škole pokazuje da ih obrazovne vlasti podcjenjuju i zanemaruju. U konačnici se kobne posljedice vide na ukupnoj kvaliteti života tih mladih ljudi, na njihovom osobnom i socijalnom razvoju, društvenoj uključenosti i participaciji kao i na njihovoj zapošljivosti, a zatim i teškoćama vezanim uz uvjete rada ili nemogućnosti pristupa radnom mjestu od kojeg će biti moguće dostojanstveno živjeti. Također, s obzirom na dinamičnost tržišta i potreba vremena u kojem živimo, pogotovo onog koje dolazi, bit će uskraćeni za lakšu prilagodbu i promjenu zanimanja. Posebno zabrinjava način na koji je ova promjena učinjena, odnosno činjenica da se učenike/ice i nastavnike/ice nije ništa pitalo, a nije ih se čak ni pravovremeno informiralo.

GOOD inicijativa podsjeća ministricu kako je cilj odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama “osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima, (…) osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i stručnih kompetencija, osposobiti ih za život i rad u promjenjivom društveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tržišnog gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i znanstvenih spoznaja i dostignuća, (…).”

Isto tako, cilj strukovnog obrazovanja je “omogućiti polaznicima stjecanje temeljnih i strukovnih kompetencija za dobivanje kvalifikacija potrebnih tržištu rada, za daljnje obrazovanje te cjeloživotno učenje, a u funkciji osobnog razvoja te gospodarskog i općeg razvoja društva,(…).

Nasuprot tim ciljevima i u skladu s posljednjim potezima ministrice postaje sve jasnije da je Škola za život priprema za život u siromaštvu i društvenoj isključenosti.

Fine mrtve slobode: glasno NE ugrožavanju prava i sloboda!

Fine mrtve slobode: glasno NE ugrožavanju prava i sloboda!

U 2018. godini javnost je imala prilike svjedočiti ugrožavanju slobode rada znanstvenica i znanstvenika, novinarki i novinara, glumica i glumaca te drugih javnih ličnosti i to uglavnom onih koji su se usudili istražiti, propitati i u stručnoj ili široj javnosti postaviti pitanja o aktivnostima radikalno desnih i ultrakonzervativnih političkih grupa te postupanja njihovih vodećih osoba.

Kroz medijske napise, komentare ispod tekstova koji pozivaju na linč i kroz verbalno nasilje koje nakon toga slijedi nastoji se stvoriti atmosfera straha prema izražavanju drugačijeg mišljenja te se nameću vrijednosti i isključiv diskurs prema mnogim društvenim temama među kojima su: opravdavanje ustaških postupaka i neonacizma, isključiv odnosu prema izbjeglicama i migrantima te općenito nacionalna i vjerska isključivost, nužnost praćenja sportskih rezultata, osobito nogometnih, podrška ultrakonzervativnoj podjeli rodnih uloga i podređenosti žena te njihovo svođenje na privatnu sferu, borba protiv spominjanja pojma roda, nametanje pitanja zabrane pobačaja i nametanje teme demografije bez osiguravanja ženama proporcionalnog prostora u suodlučivanju o ovoj temi, nametanje heteroseksualne orijentacije i osuda osoba koje po seksualnoj orijentaciji i rodnom izražavanju odstupaju od nametnutih očekivanja. Kritičko mišljenje i kritički glasovi glavni su neprijatelji ovih inicijativa, a istraživanje i kritičko pisanje o aktualnim društvenim temama za njih je vrlo nepoželjno, pogotovo ako uključuje i analizu postupaka ultrakonzervativnog pokreta.

Korištenje uvreda, prijetnji i verbalnog nasilja je reakcija na javnu kritiku pogotovo onda kada upućena javna kritika ukazuje na činjenicu da stavovi radikalnih grupa i medija koji ih podržavaju ili su u njihovom vlasništvu nisu jedini legitimni i općeprihvaćeni te da taj dio stanovništva nema monopol nad domoljubljem, niti njihovi stavovi predstavljaju stavove svih građanki i građana Hrvatske.

Taktike discipliniranja kritičkih glasova koje smo do sada mogli vidjeti uključuju podizanje privatnih tužbi kako bi se kroz njih nanijela financijska šteta onima koji odlučuju kritički progovoriti, vršenje pritiska kroz inzistiranje na reakcijama nadzornih tijela i nadređenih te traženje potpore od političkih istomišljenika na visokim pozicijama u javnim institucijama i tijelima radi pojačanja pritiska kako bi se ograničilo slobodu rada osobama, uz istovremene negativne medijske kampanje proglašavanja pojedinih kritički mislećih ljudi “izdajnicima” i “narodnim neprijateljima”, što pak dovodi do govora mržnje i elektroničkog nasilja, upućivanja prijetnji i uvreda osobama prema kojima je pokrenuta negativna medijska kampanja.

Povijest nas uči da se demokracija mogla gušiti i guši iskorištavanjem demokratskih procesa i metoda, stoga ćemo se osvrnuti na neke primjere ugrožavanja osnovnih demokratskih sloboda u Hrvatskoj koji bi mogli biti kobni za demokratsku političku kulturu Hrvatske. Istaknut ćemo i opasnosti nekih do sada korištenih metoda zastrašivanja, pri čemu akteri iz ultrakonzervativnih pokreta koji ih koriste naglašavaju važnost slobode govora i građanskog angažmana, a djeluju tako da svim raspoloživim mehanizmima onemoguće i utišaju kritičke glasove koji o njima progovaraju.

Trebamo se zabrinuti što se kroz ovakvo napadačko postupanje guše prava i slobode. Možemo se zapitati i dolazi li kroz ovakve postupke do ozbiljnog odmicanja od ideala liberalne demokracije koji podrazumijeva da se odluke donose kolektivno, većinskim odlučivanjem, ali uz garanciju zaštite temeljnih prava i sloboda svih, uključujući i manjine koje ne smiju biti izložene ugrožavanju prava i tiraniji većine.

U nastavku ćemo se osvrnuti na određene oblike ugrožavanja prava.

Napadi na slobodu istraživačkog i akademskog rada

Članice i članovi udruge „U ime obitelji“ od kojih su javno najistaknutiji i članovi političke stranke „U ime obitelji – projekt domovina“ prijavili su znanstvenike Antoniju Petričušić, Mateju Čehulić i Darija Čepu Etičkom povjerenstvu Pravnog fakulteta u Zagrebu zbog znanstvenog rada “Stjecanje političke moći korištenjem struktura prilika: Analiza konzervativnog religijskog pokreta u Hrvatskoj” objavljenog u časopisu Političke misli u kojem analiziraju metode i djelovanje spomenute inicijative. Dodatno, medijski napisi otkrivaju da su se isti akteri obraćali znanstvenicima i osobama na pozicijama tražeći da ih podrže u izvršenom pritisku te da su vršili pritisak i na urednika Političkih misli Dejana Jovića. Osim korištenjem formalnih procedura i mogućnosti kao što je obraćanje dekanu fakulteta, traženje pokretanja postupka pred Etičkim povjerenstvom i kontaktiranje osoba iz institucija koje bi podržale i pojačale pritisak na znanstvenike, medijski napisi na portalu povezanom uz udrugu također se mogu smatrati dodatnom metodom pritiska. Nakon javnog prozivanja za akademski rad koji je uspješno prošao proceduru recenziranja, znanstvenici su počeli primati prijetnje i bili izloženi verbalnom nasilju.

Taj su postupak mnogi hrvatski i međunarodni znanstvenici i istraživači protumačili kao pokušaj gušenja znanstvenih i akademskih sloboda te zastrašivanje radi zatiranja glasova koji, koristeći znanstvene metode, analiziraju suvremene društvene pokrete i događaje. Dodatni argument za prepoznavanje tih postupaka kao oblika zastrašivanja i utjecanja na slobodu znanstvene misli jest činjenica da udruga “U ime obitelji” nije koristila uobičajene procedure polemiziranja i kritiziranja znanstvenog rada, nego se okrenula zastrašivanju putem obraćanja nadređenima te difamaciji putem medija i preko interesnih krugova.

Ubrzo nakon toga, studentske udruge, među kojima je i Udruga studenata sociologije Anomija, te mediji objavili su da je kolegij “Spol, rod i ljudska prava” znanstvenice Ivane Radačić s Instituta Ivo Pilar otkazan na Hrvatskim studijima, a znanstvenica više neće biti nositeljica ni drugog kolegija o ljudskim pravima. Međunarodno priznatu znanstvenicu, odnedavno i predsjednicu UN-ove Radne skupine o diskriminaciji žena u pravu i praksi, nitko s Hrvatskih studija o izmjeni nastavnog plana nije pravovremeno obavijestio.

Povrh ova dva primjera, valja se prisjetiti i otkazivanja tribine Aporija psihe: Psihologija identiteta: pitanja roda i spola koju je trebalo organizirati Hrvatsko bioetičko društvo i Suradnički krug studenata Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku. Naprasno i pod egidom političke osjetljivosti teme, otkazana je tribina kojoj je cilj bio dijaloška rasprava o temi roda i spola. Tim postupkom ne samo da su degradirani dosezi suvremene znanosti, već se autocenzura i postojanje „ispravnih“ tema u znanosti pozicioniralo u javni diskurs.

Ti pritisci događaju se sinkrono s javnim prozivkama ultrakonzervativnih krugova za svako spominjanje ili korištenje koncepta roda. Taj oblik pritiska i medijska kampanja koja prati djelovanje radikalnog pokreta doveo je do toga da se u Hrvatskoj spominjanje riječi “rod” javno napada uz povezivanje s nepoželjnom ideologijom.

Opisana su dva primjera koja pokazuju kako pritisak određenih radikalnih, ali često ekonomski i politički moćnih krugova, može dovesti do toga da se društvene znanstvenike marginalizira, napada i osuđuje tijekom istraživanja pojedinih suvremenih pojava. Osim toga, pritisci na znanstvenike ovakve vrste mogu dovesti do autocenzure, što pogoduje tome da logička nekoherentnost argumentacije ultrakonzervativnog pokreta ne bude izložena polemici i da sprega tih pokreta s moćnim političkim i ekonomskim akterima u Hrvatskoj i inozemstvu ostane nedovoljno poznata javnosti.

Na taj se način sužava prostor slobodnog znanstvenog djelovanja prema znanstvenim načelima koje je preduvjet za kvalitetno obrazovanje i znanost, a kvalitetno obrazovanje i znanost su nužni za društveni razvoj.

Napadi na slobodu izražavanja, kulturno-umjetničkog te novinarskog rada

Primjeri pritiska na slobodu izražavanja i novinarskog rada bit će opisani u nastavku.

Organizacija “U ime obitelji” koristi dostupne metode pritiska i tužbe za ušutkavanje novinara koji informiraju o aktivnostima organizacije. Tjednik Novosti objavio je da su prikupili informacije od medijskih redakcija koji pokazuju da je udruga U ime obitelji od 2013. godine do danas tužila nakladnike, urednike ili novinare više medija: Večernji list, Jutarnji list, Novosti, Express, televiziju N1 te portale Telegram.hr, Net.hr, Index.hr i H-Alter. Podnijeli su i kaznenu prijavu protiv portala Crol.hr, a Željka Markić privatno je tužila novinarku RTL televizije Danku Derifaj. Slični mehanizmi korištenja prigovora i tužbi korišteni su i protiv aktivistkinje za ljudska prava Sandre Benčić te aktivistkinje i književnice Mime Simić. Može se zaključiti da opisani način djelovanja ugrožava ostvarenje temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, budući da sustavno korištenje tužbi dovodi do financijskog ugrožavanja i iscrpljivanja novinara i medija te ih onemogućava u radu, čak i kada se pokretanje postupaka pokaže neosnovano.

Dio braniteljskih udruga i ultrakonzervativnog pokreta pozivao je na zabranu prikazivanja pojedinih kulturno-umjetničkih produkcija kao što su neke kazališne predstave Olivera Frljića, film Ministarstvo ljubavi redatelja Pavla Marinkovića ili održavanje Festivala ojkanja u Petrinji. Tijekom kolovoza uslijedio je zahtjev karlovačke braniteljske udruge za otkazivanjem koncerta pjevača Bajage koji živi u Beogradu što je i učinjeno, a nakon toga su i druge braniteljske udruge koje su sada već u javnom diskursu prozvane “zabraniteljskima” ponovile zahtjev za otkazivanjima Bajaginih nastupa po Hrvatskoj.

Dodatni zabrinjavajući primjer mogli smo vidjeti nakon kritike kvalitete izvođene glazbe i samog gostovanja Marka Perkovića Thompsona na službenom dočeku hrvatske nogometne reprezentacije, koju je putem društvenih mreža uputila glumica Lana Barić, a podržale su je kolegice Nataša Janjić, Tihana Lazović, Jelena Veljača i mnoge javne ličnosti te anonimne građanke i građani. Glumicama se nakon toga dogodio verbalni napad ultradesnih medija i njihovih čitatelja. Razina uvreda pa i prijetnji s kojim su se glumice susrele uključuje omalovažavanje žena i njihove društvene pozicije, pa i ravnopravnosti spolova kao ustavne vrednote.

Pokazuje se da je seksizam i odbijanje ustavne vrijednosti rodne ravnopravnosti duboko ukorijenjen u stavove i obrasce ponašanja dijela društva kojeg zastupaju radikalne ultrakonzervativne skupine. Sama Lana Barić kroz intervju u Slobodnoj Dalmaciji izvještava o brojnim prijetnjama koje je prijavila policiji te kako su medijski napisi radikalnih medija upućivali na poziv na linč. U ovom slučaju je posebno šokantno vidjeti spremnost na korištenje nasilja nad ženama i ugrožavanje njihovih prava i sloboda u trenu kada one javno progovaraju o političkim pitanjima. Na taj način nasilje se koristi za ušutkavanje žena i njihovih glasova u javnoj sferi.

Možemo se zapitati nije li aktivno protivljenje Istanbulskoj konvenciji koje se pojavilo među inicijativama istog političkog spektra ipak dijelom bilo uzrokovano opravdavanjem nasilja muškaraca nad ženama, budući da su pojedini muškarci bili verbalno nasilni prema spomenutim glumicama? Pitamo se je li otpor prema unaprjeđenju sankcioniranja nasilja ipak imao za cilj omogućiti da se pojedinci mogu nastaviti nasilno ponašati?

Na sličan način možemo vidjeti kako radikalni ultrakonzervativni pokret vrši pritisak i na tvrtke koje odbijaju postupati sukladno njihovim isključivim vrijednostima i diskriminirati pojedine skupine. To je moguće vidjeti i iz zadnjeg primjera gdje je pokrenuta peticija protiv tvrtke Booking.com zbog toga što je prekinula poslovanje s iznajmljivačem koji je otvoreno diskriminirao potencijalnog gosta homoseksualne orijentacije odbivši ga primiti u apartman.

Izostanak osude nasilja od strane institucija vlasti

U slučajevima verbalnih napada i difamacije znanstvenika, novinara i javnih ličnosti izostala je jasna i nedvosmislena osuda opisanog nasilničkog ponašanja od strane institucija vlasti. Istovremeno, pokrenuta su ispitivanja i postupci MUP-a RH prema aktivistima za ljudska prava koji pomažu izbjeglicama. Strani mediji (npr. Guardian) i domaći mediji izvještavaju o izjavama izbjeglica kako im u trenutku dolaženja u RH hrvatska policija nije omogućila da zatraže azil ni kada su izrazili takvu namjeru, nego su im upravo djelatnici policije nanijeli ozljede i oduzeli imovinu.

Zbog takvih postupaka institucija vlasti, zabrinuti smo oko toga doprinosi li sama vlast kršenju ljudskih prava, umjesto da osigurava njihovu zaštitu.

Važnost građanskog glasa i angažmana za zaštitu temeljnih prava i sloboda

Ravnopravnost, sloboda izražavanja mišljenja i sloboda informiranja i djelovanja medija su temelji liberalnih demokracija koje uz kolektivno donošenje odluka štite i ljudska prava svake osobe.

Javne polemike i sučeljavanja važan su dio demokratskog funkcioniranja koji može unaprijediti kolektivno odlučivanje, ali te javne polemike trebaju uključivati dogovorene procedure i uvažavanje sugovornika te točne i provjerene informacije i navođenje njihovih izvora radi mogućnosti dodatne provjere. Tu je posebno važna uloga novinarstva.

Javne polemike nikako ne mogu uključivati sustavno zastrašivanje, verbalno i elektroničko nasilje, odnosno govor mržnje koji se danas u Hrvatskoj nažalost događa i koji nije osuđen od strane institucija vlasti.

Prozivanje pojedinih kritičkih glasova ili neistomišljenika za nacionalnu izdaju, a proglašavanje samo jednog političkog svjetonazora domoljubnim i ispravnim je ne samo netočno i isključivo, nego nije ni domoljubno i izravno krši osnovna demokratska načela i ustavne vrednote iz čl. 3 Ustava RH. Ova prava i slobode s razlogom su temelj naše demokratske države i razlikuju demokratski društveni poredak od totalitarističkih.

Stoga, pozivamo sve građanke i građane da prepoznaju da ta prava i slobode vrijede jednako za sve i da ih zajedno kao društvo trebamo živjeti.

  • Smatramo i da je važno da kao građanke i građani pozovemo na zaštitu i primjenu čl. 3 Ustava RH kojima se jamči jednakost i ravnopravnost spolova, kao i čl. 38 Ustava RH koji štiti slobodu mišljenja i izražavanja te slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
  • Smatramo da je važno da kao građanke i građani stanemo u zaštitu ljudskih prava i sloboda i ravnopravnosti kao i autonomije i slobode znanstvenog rada, slobode djelovanja novinara te slobode izražavanja kako ne bi dodatno došlo do sužavanja prostora za kritičko promišljanje i analizu aktualnih društvenih fenomena.
  • Nadležne institucije i akademsku zajednicu pozivamo da stanu u zaštitu slobode informiranja i istraživanja.

U demokratskom društvu je očekivano da će javno djelovanje naići na kritike pa je očekivano da istih neće biti pošteđeni niti postupci različitih javnih osoba, organizacija i institucija. Kroz kritičko promišljanje i javnu raspravu možemo dolaziti do boljih rješenja za društveni razvoj, a napadi na svaki kritički glas guraju nas u smjeru totalitarnih društvenih uređenja.

Temeljna prava i slobode propisane Ustavom i međunarodnim dokumentima čija je Republika Hrvatska potpisnica svim ljudima jednako jamče ravnopravnost, slobodu udruživanja, javnog očitovanja uvjerenja kao i slobodu mišljenja i izražavanja, ali ne uključuju pravo drugima nametnuti svoja uvjerenja i način života ili korištenje govora mržnje.

Ministrice, pozvali ste na komunikaciju, a sad ne odgovarate na pitanja!

Ministrice, pozvali ste na komunikaciju, a sad ne odgovarate na pitanja!

Budući da od Ministarstva znanosti i obrazovanja ni nakon mjesec dana nismo dobili odgovore na pitanja o obrazovnoj reformi, GOOD inicijativa upozorava na kontinuirani nedostatak transparentne javne komunikacije o ovoj iznimno bitnoj temi za budućnost Hrvatske.

Krajem svibnja, naime, pozvali smo predstavnice Ministarstva na konferenciju posvećenu obrazovnoj reformi, ali nitko se nije odazvao. 1. lipnja GOOD inicijativa je ministrici obrazovanja Blaženki Divjak javno uputila pitanja o nastavku Cjelovite kurikularne reforme. Nije nas dočekala ministrica, ali jest njen dopis i kopija sažetka projekta „Škola za život“ na četiri (4) stranice. Zahvaljujemo ministrici na ostavljenom dokumentu, ali on odgovara tek na polovicu jednoga od naših pitanja te se nadamo da to nije završni oblik projekta „Škola za život“, s obzirom na to što u kvantitativnom i kvalitativnom smislu taj dokument uključuje.

Nakon što je u dopisu pozvala na dijalog, ministrica pokazuje da na taj dijalog sama nije spremna. Mjesec dana kasnije, iz Ministarstva i dalje nema odgovora na niz naših pitanja, a pojedini mediji više od mjesec dana čekaju odgovore na svoja pitanja. Iz ovoga se još jednom može zaključiti da je proces informiranja javnosti o obrazovnoj reformi od strane resornog ministarstva uistinu sveden samo na PR i promociju.

Iz ono malo informacija koje je ministrica podijelila s javnosti nemamo potvrdu da je njezina vizija reforme usklađena sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Ono što znamo je da će novac namijenjen kurikularnoj reformi u najvećem dijelu biti potrošen na informatičku opremu. Naravno da je informatizacija škola potrebna, ali ponavljamo kako zanemarivanje ostalih segmenata i cjelovitosti reforme na kvalitativnoj razini dugoročno neće donijeti željeni pomak.

Zbog svega navedenog GOOD inicijativa još jednom poziva ministricu Divjak na transparentnu javnu komunikaciju, kojom se pokazuje poštovanje i odgovornost prema ne samo sugovornicima i sugovornicama i zainteresiranoj javnosti, nego i prema budućnosti obrazovanja kao ključne javne politike u Hrvatskoj. S tim ciljem, GOOD Inicijativa je prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja pokrenula proceduru propisanu Zakonom o pravu na pristup informacijama i očekuje odgovore na postavljene upite u zakonskom roku od 15 dana.


Pitanja o obrazovnoj reformi poslana ministrici obrazovanja Blaženki Divjak 1. lipnja 2018.

  • Molimo vas da objasnite promjene vezane uz odbacivanje Okvira nacionalnog kurikuluma te promjene vezane uz odustajanje od donošenja okvira za vrednovanje postignuća učenika, poticanje i prilagodbu iskustava učenja učenika s teškoćama te darovitih učenika?

  • Molimo vas podatke o broju sastanaka i broju javnih objava ERS-a u sadašnjem i prošlom sastavu?

  • Molimo vas informaciju koliko je stručnjaka nastavilo raditi na kurikulumima kroz iste radne skupine te koliko je novih stručnjaka uključeno?

  • Molimo vas popis osoba koje su sudjelovale u izradi projekta Škola za život te informaciju u kojoj mjeri se taj projekt razlikuje od Cjelovite kurikularne reforme?

  • Molimo vas popis aktera s kojima ste održali konzultacije o obrazovnoj reformi te popis kriterija kojima ste se vodili prilikom izbora onih s kojima ste prioritetno razgovarali kao što su Generalski zbor ili HBK?

  • Molimo vas informacije o tome na koji se način zainteresirani stručnjaci i javnost mogu uključiti u konzultacije oko unaprjeđenja projekta Škola za život?

  • Molimo vas da objasnite prestanak komunikacije preko web stranica koje su se ranije koristile za informiranje i uključivanje javnosti kao što su: http://www.novebojeznanja.hr/ i http://www.kurikulum.hr/?

  • Pokazuje li prestanak korištenja ranijih kanala javnih komunikacija diskontinuitet ili odmicanje od provedbe Cjelovite kurikularne reforme na način koji su to činili prethodnici?

  • Na koji način se javnost može informirati o procesu reforme, a da ne mora posjećivati web stranice jedne političke opcije?

 

S druge strane, novac namijenjen kurikularnoj reformi u najvećem dijelu će biti potrošen na informatičku opremu. Zanima nas na koja sredstva će se koristiti za održavanje i obnavljanje opreme i koji je dugoročni plan održavanja i korištenja jer su iskustva nekih okolnih zemalja pokazala da se oprema brzo kvari te da su potrebna značajna ulaganja u njenu obnovu. Također, kako se planira osigurati zaštita od izlaganja učenika potencijalno opasnim sadržajima na internetu i jesu li u školama razvijeni protokoli komunikacije koji uključuju IKT? Naravno, informatizacija škola je potrebna, ali uz planiranje održavanja te uz uvjete i procedure koje će omogućiti sigurno korištenje.

Reforma obrazovanja ili poligon za političke utjecaje?

Reforma obrazovanja ili poligon za političke utjecaje?

Zadnja u nizu odluka ministrice Divjak​ da podilazi političkim pritiscima umjesto da suvereno i s jasnom idejom ​vodi resor obrazovanja, ponovno pokazuje da nema govora o ozbiljnoj reformi obrazovnog sustava, koja će biti temelj razvoja i napretka. Intervencije u sustav koje ministrica radi dodatno ga destabiliziraju, pogotovo škole, a samo ministarstvo djeluje pogubljeno u popuštanju kontinuiranim vanjskim pritiscima.

Daljnje trgovanje obrazovanjem, na koje je GOOD inicijativa već upozoravala, vodi u eroziju stručnosti​ u obrazovnom resoru te rušenje ugleda struke i obrazovnih radnika/ca. Očekujemo od ministrice da „stane na loptu“ i promijeni smjer te da intervencije u sustavu temelji na stručnosti i podršci jačanju obrazovne struke.

Nakon što se nedavno pokušalo prijedlogom Obiteljskog zakona obrazovnom sustavu nametnuti utjecaj roditelja na sadržaje kojima će se djecu poučavati u školama, i to na temelju vjerskih, moralnih i filozofskih uvjerenja roditelja, sada se utjecaj na obrazovni sustav – u području kadroviranja upravljačkih funkcija – dogodio primjenom odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Temelj promjena u obrazovanju – stručnost i vizija, ovime se poriču, posebno  problematičnim naputkom kojim se van konkurencije stavljaju svi ostali kandidati za ravnatelja u slučaju da postoji kandidat branitelj ili pripadnik navedenih drugih kategorija koje imaju prednost pri zapošljavanju – na primjer član šire obitelji smrtno stradalog ili nestalog branitelja.

Umjesto uvođenja modela licenciranja ravnatelja koji u ladici MZO-a stoji od 2016. godine i za kojeg nema političke hrabrosti da se konačno i pokrene, a kojim bi se postavili jasni kriteriji potrebnih kompetencija za tu upravljačku funkciju, ovime se u sustav uvodi kadroviranje prema specifičnim povlasticama. Isto tako, nakon što je danas zatražila hitan sastanak pravnih službi dvaju ministarstava, postalo je jasno da ministrica Divjak nema nadzor nad svojim resorom i ne uspijeva njime upravljati.

GOOD inicijativa izražava podršku obrazovnim radnicama/cima u borbi za podizanje ugleda nastavničke struke i zahtjevima za stručnost kao temelj razvoja obrazovanja i napretka cijelog društva.

Za kraj pitanje – kakva je vaša vizija obrazovanja ministrice Divjak?

Zalaganje za prava radnica u odgoju i obrazovanju je zaštita ženskih i dječjih prava

Zalaganje za prava radnica u odgoju i obrazovanju je zaštita ženskih i dječjih prava

Sindikat hrvatskih učitelja je u ožujku  organizirao prosvjede zbog neuspješnih pregovora o kolektivnim ugovorima, a na Dan žena – 8.3. organiziraju prosvjed ispred Ministarstva znanosti i obrazovanja ukazujući na prava i položaj odgojno-obrazovnih radnika, od čega je njih 85% radnica. Povodom prosvjeda Obrazovna zviždaljka GOOD inicijative izrazila je podršku.

U sustavu odgoja i obrazovanja u 85% slučajeva rade učiteljice i nastavnice. Ove visoko obrazovane žene posvećene su odgoju i obrazovanju djece i mladih što se deklarativno često ističe kao društveni prioritet. Međutim, kad pogledamo ulaganje i ozbiljnost pristupa uređenju obrazovnog sustava vidimo degradaciju i zanemarivanje odgojno-obrazovnog sustava. Takav pristup šteti, kako zaposlenima tako i djeci i mladima, a u konačnici posljedice su izrazito štetne za društvo u cjelini.

Obrazovni sektor je u pogledu društvenog ulaganja sustavno zanemarivan te se njegovom uređenju pristupa neodgovorno i neozbiljno što godinama dovodi do protestnih oblika građanskog i sindikalnog organiziranja. Ništa nije ozbiljniji pristup ni tijekom mandata ove Vlade i ministrice Divjak. Upravo suprotno, obrazovna reforma se mijenja u nepoznatom smjeru, a dok se sustav urušava temu obrazovne reforme iskorištava jedna stranka za vlastitu promociju.

Budući da su sektori koji su važni za društveni razvoj, kao što u obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb, istovremeno i sektori u kojima većinom rade žene, osobito nam je drago zbog organiziranja prosvjeda na 8. ožujak – Dana žena.

Simbolika ovog datuma podsjeća nas sve da se neodgovornim pristupom uređenju i reformi odgojno-obrazovnog sustava šteti ljudskim pravima i dostojanstvu žena – radnica, te doprinosi kršenju dječjih prava i zanemarivanju potreba. Stoga podržavamo ovaj prosvjed Sindikata hrvatskih učitelja kao još jedan oblik zalaganja da se uređenju obrazovnog sustava posveti potrebna pažnja.

Hrvatska ne može bolje dok se uništava obrazovni sustav!

Hrvatska ne može bolje dok se uništava obrazovni sustav!

Današnjom objavom dokumenata vezanih uz izbor Jasminke Buljan Culej na mjesto voditeljice Ekspertne radne skupine potvrđene su sumnje u netransparentnost i manipuliranje javnosti na koje su brojni akteri upozoravali od prvog dana imenovanja. Od tada je prošlo 248 dana šutnje svih odgovornih, skrivanja dokumenata od javnosti – 248 dana bez preuzimanja  odgovornosti i bez pomaka u Cjelovitoj kurikularnoj reformi.

Građani su 1. lipnja 2017. godine izašli na ulice sa zahtjevima za smjenom Dijane Vican, Jasminke Buljan Culej te Pave Barišića. Upravo njih su smatrali odgovornima za netransparentnost i zaustavljanje reforme obrazovanja, ali nitko nije odgovarao za navedeno.

Premijer Plenković stao je tada uz Pavu Barišića. Nedugo poslije zbog političke trgovine ga je razriješio i prema Barišićevim riječima ponudio mu drugo ministarstvo. Premijer Plenković stao je iza Dijane Vican te izjavio: “uživa moju punu podršku i potporu u svemu što radi.“ Premijer Plenković ju je, isto tako nedugo poslije, smijenio zbog političke trgovine. Premijer Plenković, kao predsjednik Posebnog stručnog povjerenstva, ne samo da nije razriješio Jasminku Buljan Culej, već ju je promovirao u članicu Posebnog stručnog povjerenstva.

Read more

Škola, izbjeglice i destruktivni europski sustav azila

Škola, izbjeglice i destruktivni europski sustav azila

Na današnji dan, 15. siječnja 2018. godine, na početku drugog školskog polugodišta, želimo govoriti o dvadeset i osmero djece tražitelja azila iz Iraka, Afganistana, Irana, Sirije i Turske koji su prije godinu dana s  drugim polugodištem upisani u jednu od zagrebačkih osnovnih škola. U manjem broju radi se o djeci koja su se u Hrvatskoj zatekla nakon što su sa svojim obiteljima zaustavljena na samom putu prema zemljama centra Europe, dok je većina u Hrvatsku deportirana iz tih zemalja, poimence Austrije, Njemačke ili Švedske, a nakon što su prethodno u njima živjela mjesecima, neka i godinama.

Upis djece tražitelja azila činio se tada, u siječnju 2017. godine, važnim napretkom u usporedbi s dotadašnjim diskriminacijskim odnosom nadležnih institucija u Hrvatskoj prema školovanju izbjegle djece, a koji je uključivao nesustavan, neadekvatan i odgođen pristup nastavi za tu skupinu djece. Za upisanu je djecu organizirano uključivanje u nastavu mogao biti znamen dobrodošlice, možda čak i signal mogućnosti novog početka, prvu postaju života bez skrivanja, protjerivanja i bježanja.

Read more

Obrazovanje nije VICan!?

Obrazovanje nije VICan!?

Da je obrazovanje loš vic u ovoj zemlji, politička nam vlast opetovano dokazuje. Na jučerašnjem sastanku Povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, predsjednica Povjerenstva Dijana Vican nije smijenjena, unatoč tomu što je neovlašteno osiromašila Akcijski plan provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije  reducirajući ga za čak 66% mjera orijentiranih na marginalizirane i ranjive skupine poput romske djece i djece s teškoćama u razvoju. Vican je zadržala svoju poziciju iako je na višesatnom sastanku odbačen njezin prijedlog Akcijskog plana te je usvojena metoda izrade novog Akcijskog plana i unatoč tomu što su brojni članovi Povjerenstva uputili prigovor na netransparentnost rada Povjerenstva. U nekoj drugoj zemlji demokratskog predznaka, ovakva bi priča vodila samo jednom završetku – Dijana Vican više ne bi bila na poziciji predsjednice Povjerenstva. Vican bi trebala podnijeti ostavku zbog etičkih i profesionalnih razloga, a kada to već ne čini, ostavka bi joj trebala biti uručena.

Read more

Kurikularna reforma na klimavim nogama i u plagijatorskim rukama

Kurikularna reforma na klimavim nogama i u plagijatorskim rukama

Imenovanjem nove voditeljice Ekspertne radne skupine dr. sc. Jasminke Buljan Culej, dosadašnje savjetnice ministra Barišića, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ozbiljno je ugrozilo načelo neovisnosti i stručnosti Cjelovite kurikularne reforme.

Odabir nove voditeljice Eskpertne radne skupine, dr. sc. Jasminke Buljan Culej, je egzaktan primjer netransparetnog i političkog imenovanja. Prije svega, članovi Povjerenstva za provedbu strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, koji su odlučivali o novom voditelju ERS-a, nisu na uvid dobili životopise i Akcijske planove kandidata, na temelju kojih su trebali donijeti odluku. Zatim, izbornu komisiju koja je odlučivala o užem izboru kandidata su, između ostalog, činili i dvoje kolega dr. sc. Buljan Culej koji sjede s njom u uredu. Konačno, novoizabrana voditeljica ERS-a je savjetnica ministra Barišića i time nije niti u kojem slučaju neovisna u cijelom procesu.

Read more